hrvatski

Parikalcitol smanjuje potrebu za eritropoetinom u anemičnih bolesnika sa sekundarnim hiperparatiroidizmom na redovitoj hemodijalizi

Uvod. Primjena kalcitriola ili analoga vitamina D, samostalno ili kao dodatak eritropoetinu (EPO), dovodi do povišenja razine serumskog hemoglobina. Ispitali smo učinak parikalcitola na tjedne potrebe za EPO anemičnih bolesnika sa sekundarnim hiperparatiroidizmom na liječenju redovitom hemodijalizom. Bolesnici i metode. U istraživanje provedeno u periodu od lipnja do prosinca 2007. godine uključeno je 20 klinički stabilnih anemičnih bolesnika sa sekundarnim hiperparatiroidizmom na liječenju hemodijalizom dulje od tri mjeseca u KBC Rijeka. Vrijednosti iPTH uključenih bolesnika bile su veće od 33, 6 ng/ml. Analizirani su serumski kalcij, fosfat, alkalna fosfataza, umnožak CaxP, albumin, feritin, hemoglobin, tjedna doza EPO i tjedna doza parikalcitola. Početna i doza održavanja parikalcitola određivane su tjedno sukladno uputama i važećim smjernicama. Rezultat. U ispitanih su se bolesnika vrijednosti iPTH kretale od 80±35 ng/ml na početku do 42, 1±14, 07 ng/ml na kraju istraživanja. Vrijednosti hemoglobina održavane su tijekom cijelog istraživanja 105-112 g/L. Prosječna doza tjedna doza EPO po bolesniku bila je 4280 IU na početku, a 3240 IU na kraju istraživanja (P<0, 05). U troje je bolesnika tijekom ispitivanja zabilježena prolazna pojavnost hiperkalcemije, a u dvoje je bolesnika doza parikalcitola smanjena za 50% zbog povišenog umnoška CaxP. Zaključak. Liječenje sekundarnog hiperparatiroidizma parikalcitolom je učinkovito u snižavanju serumskog iPTH uz minimalnu pojavnost nuspojava. Smanjenje tjedne doze EPO u anemičnih bolesnika sa sekundarnim hiperparatiroidizmom liječenih parikalcitolom smanjuje ukupni trošak ispravka anemije uz istovjetnu učinkovitost. Točne mehanizme tog djelovanja je potrebno istražiti, a slične rezultate potvrditi kliničkim randomiziranim pokusima.

Prikalcitol ; Anemija ; Eritropoetin

nije evidentirano