hrvatski

Hrvatske glumice u hrvatskom kazalištu. Kazališne i društvene uloge

Rad istražuje prinose ženske glumačke aktivnosti u hrvatskoj kazališnoj povijesti te svjedoči o kontinuitetu ženskoga glumačkoga udjela koji je neodvojiva sastavnica hrvatskoga kulturnog identiteta. Od prvih dokumentiranih neprofesionalnih ženskih glumačkih imena pa do kazališne suvremenosti razmatra se i udio glumica u cjelokupnom društvenom životu. Usredotočivši se na stasanje i afirmaciju hrvatskih glumica kao i na uzajamnost kazališnih i društvenih uloga koje su glumice preuzimale, analiza obuhvaća glumačke profile predstavnica hrvatskoga kazališta u pojedinim razdobljima njegova povijesnog razvoja, s posebnim osvrtom na repertoar odigranih kazališnih uloga, odjeke u kritici i struci te ustroj glumačke izobrazbe i organizaciju kazališnog života, kao i na promjene njihova statusa u društvu te na raznovrsna sudjelovanja hrvatskih glumica u drugim područjima izvan glumačkoga poziva: u kazalištu, kulturi i društvu uopće. Takvo istraživanje zahtijeva proučavanje teatrografske građe i primjenu suvremene teatrološke metodologije, pri čemu je, zbog dostupnosti građe, pozornost pridana glumicama zagrebačkih kazališta, uz nužna proširenja prema najznačajnijim predstavnicama drugih hrvatskih kazališnih sredina. U analizi navedene problematike kao polazište se nametnula kronologija nastupa pojedinih glumica promatrana u odnosu prema odsječcima u povijesti hrvatskoga kazališta, prema kojima je tema podijeljena u poglavlja: prvi dokumentirani ženski glumački nastupi u 17. stoljeću, profesionalizacija hrvatskoga glumišta 1840. i osnutak Hrvatske dramatske škole 1896., promjene glumačkoga izraza u međuraću, vrijeme nakon osnutka Akademije za kazališnu umjetnost 1950. i glumice u hrvatskoj kazališnoj suvremenosti koje su uglavnom dovršile svoje glumačke opuse. Takva periodizacija omogućuje i interpretaciju kulturološki uvjetovanog položaja hrvatskih glumica u društvu, ali i svojevrsnu povijesnokazališnu klasifikaciju ženskoga mjesta u povijesti hrvatskoga glumišta koje se razabire u nekoliko modela. U dopreporodnom razdoblju pojavljuje se prešućena glumica skrivenog identiteta kojoj se glumišna aktivnost ne dopušta. U vremenu od 1840. do osnutka Hrvatske dramatske škole žensku je glumu u povijesti kazališta zastupala profesionalna glumica bez formalnog glumačkog školovanja koju kazališni upravitelji pozivaju i potiču da, unatoč društvenom zazoru, nastupi pridonoseći kontinuitetu hrvatskog kazališta i domoljubnim namislima. Pokretanje formalnog obrazovanja u kazališni život uvodi glumicu koja svoj poziv odabire potpisujući nepovoljne ugovore, a samozatajno iskazuje i realizira interese za sudjelovanje na drugim područjima kulture. Glumica međuraća postupno gubi fah, tumači samostalnije ženske likove, slavi glumačke obljetnice, kadšto se okušava u režiji ili nastupa na filmu. Poslije osnutka Akademije stasa glumica s visokom stručnom spremom koja se prilagođava novim redateljskim koncepcijama i medijima, promišlja kazališnu suvremenost, mijenja angažmane, daje intervjue i čeka svoje uloge, a u međuvremenu piše memoare ili drame.

hrvatsko kazalište; hrvatske glumice; povijest hrvatskoga kazališta; žene u kazalištu; žene u društvu

nije evidentirano