hrvatski

POČECI SUSTAVNIH ARHEOLOŠKAIH ISTRAŽIVANJA U SISKU – druga polovina 19. stoljeća

Početke sustavne arheološke djelatnosti na arheološkim terenima u Sisku smještamo u sredinu 19. stoljeća. Tada se na inicijativu istaknutih učenih hrvatskih domoljuba ponesenim idejama ilirizma, poput Ivana Kukuljevića, Mijata Sabljara i Ivana Tkalčića, počinje provoditi stručna valorizacija, ali i zaštita starina na sisačkom području. Zbog mnogih obveza koje su u isto vrijeme obnašali, a i zbog velikog broja starina koje su svakodnevno pronalažene na sisačkom području, ovi pojedinci nisu bili u stanju pratiti sve arheološke radove i sanaciju lokaliteta. Stoga se preko institucija, poput Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti ili, netom osnovanog Narodnog muzeja, počeo primjenjivati suradnički odnos s pojedincima na terenu, koji su se nazivali muzejskim povjerenicima. Neki od njih bili su: Josip Jilk, Franjo Schloissnigg, Antun Polić, Dragutin König, Dragutin Jagić i Aleksandar (Škender) Bobek. Oni će djelovati istovjetno sa sisačkim registriranim arheološkim društvom „Siscijom“, koje je s djelovanjem počelo tek 1876. godine. Najugledniji član ovog društva bio je Dragutin Jagić koji je vrijedne pisane tragove o sisačkim arheološkim ostacima ostavio kroz bogatu korespondenciju sa Šimom Ljubićem, tadašnjim upraviteljem Narodnog muzeja. Pred kraj 19. stoljeća društvo „Siscia“ prestaje raditi, a muzejskim povjerenikom postaje Ferdo Hefele. On će plodno surađivati s Josipom Brunšmidom, ravnateljem Narodnog muzeja i na taj način predstaviti novu generaciju muzejskih povjerenika koji će brinuti o sisačkim starinama u prvoj polovini 20. stoljeća. Svi oni dali su velik doprinos stanju istraženosti starina i stavljanju Siska na istaknuto mjesto na mapi arheoloških lokaliteta Hrvatske.

Sisak; 19. stoljeće; arheologija; arheološko društvo Siscia; muzejski povjerenici

nije evidentirano