hrvatski

Autobiografski diskurs u prozi hrvatske dječje književnosti

U početnim dijelovima rada iznosi se teorijska problematika vezana uz pitanja identiteta i njegove (re)prezentacije književnim diskursom: razlažu se osnovne problemske točke vezane uz oblikovanje osobne povijesti i različiti teorijski pogledi. Nakon toga, problematika autobiografskog uvodi se u kontekst razmatranja dječje književnosti, s osobitim osvrtom na rasvjetljavanju kronotopa djetinjstva, toposa tog književnog segmenta. Definira se korpus tekstova hrvatske dječje autobiografske proze koji čine sljedeći autori i djela: J. Truhelka: Zlatni danci ; V. Nazor: Priče iz djetinjstva, S ostrva, iz grada i sa planine ; J. Horvat: Sedmi be ; Z. Marković: Prozori moga djetinjstva ; J. Pavičić: Zapisi o djetinjstvu, Knjiga o davnini ; D. Horkić: Viđeno i neviđeno ; N. Pulić: Krkom uzvodno ; A. Martić: Proljeće, mama i ja ; Z. Kolarić-Kišur: Moja zlatna dolina ; J. Horvat: Besa ; B. Hribar: Adam Vučjak ; I. Ivanac: Maturanti ; T. Bilopavlović: Paunaš ; P. Kanižaj: Zapisi odraslog limača ; Z. Krilić: Prvi sudar ; S. Škrinjarić: Ulica predaka ; M. S. Mađer: Djedovo slovo ; Z. Krilić: Veliki zavodnik ; I. I. Ramljak: San bez uzglavlja ; B. Dovjak-Matković: Zagrebačka priča ; M. Marušić: Snijeg u Splitu ; Z. Balog: Bosonogi general ; M. Šarić: Trešnjevačke trešnje ; I. I. Ramljak: Suza i radost didova ; J. Balaško: Razbijeno zrcalo ; R. Stojanović-Nikolašević: Anina druga mama ; S. Polak: Dnevnik Pauline P. ; Z. Krilić: Šaljive priče i priče bez šale ; S. Lovrenčić: Savršen otok (mala kronika jednog obiteljskog ljetovanja) ; S. Polak: Drugi dnevnik Pauline P. ; Z. Pongrašić: Nije on težak, on je moj brat ; R. Bjelčić: Ratkodovštine ; R. Bjelčić: Gdje je Vlasta? ; R. Bjelčić: Kako da jednoj pčelici (Mali dnevnik o velikoj ljubavi) ; S. Polak: Pobuna Pauline P. U središnjem dijelu rada navedeni tekstovi pojedinačno se predstavljaju postupcima analize i interpretacije, u skladu s relevantnim teorijskim spoznajama. Na temelju toga uspostavlja se taksonomija modela i tipova hrvatske dječje autobiografske proze te uočavaju principi njihova nastanka, oblikovanja i recepcije. U svrhu vjerodostojnosti spoznaja koriste se postupci statističke analize podataka vezani uz razmatrane autore i djela. Dolazi se do uvida u postojanje tri modela autobiografske dječje proze: pripovjedna autobiografska proza, dnevnik i hibridni model. Svaki model zasebno se tumači te se temeljem tri autobiografska kriterija usustavljuje i argumentira taksonomija autobiografskih tipova. Analizira se učestalost pojedinog modela i tipa, međusobni suodnosi, tematska usmjerenost, (ne)referencijalnost na širi društveni kontekst, kronologija, te čitateljska i stručna recepcija. Zadnji dio rada temelji se na terenskom istraživanju recepcije autobiografskih dječjih tekstova na učeničkoj populaciji koje osim što rasvjetljava komunikacijski aspekt, ujedno otvara i niz pitanja vezanih uz recepciju lektirnih tekstova, ali problematiku čitanja uopće.

autobiografski diskurs; hrvatska dječja proza; autobiografski modeli; autobiografski tipovi; čitateljska recepcija

nije evidentirano