hrvatski

Gluhi učenici i jezik

Jedan od osnovnih ciljeva odgoja i obrazovanja djece oštećena sluha je poučavanje jeziku čujuće zajednice, odnosno nastojanje da gluho dijete na kraju osnovnoga školovanja bude kompetentno u vještini čitanja i pisanja. Velik broj stranih znanstvenih istraživanja te nekoliko naših pokazuje da većina gluhe djece (i teško nagluhe) ima poteškoća s učenjem jezika većinske zajednice. U hrvatskom jeziku naročito imaju problema s morfosintaksom. Da bismo detaljnije istražili taj fenomen, konstruirani su zadaci kojima se željelo ispitati gluhu djecu osnovnoškolskog uzrasta razumijevanje nekih morfosintaktičkih struktura u hrvatskome jeziku. Zadane rečenice bile su jednostavne, sastavljene od tri do četiri riječi koje su djeca dobro poznavala. Osim nekih morfosintaktičkih znanja ovim smo ispitivanjem željeli provjeriti i na što se gluha djeca oslanjaju pri interpretaciji rečenice: na iskustvo i znanje o svijetu ili na gramatički nastavak i poredak riječi u rečenici. Stoga smo u zadanim račenicama varirali poredak riječi i vjerojatnost događaja (očekivani / neočekivani događaj). Pretpostavka je bila da će mlađa gluha djeca (3. i 4. razred) zanemariti morfologiju i sintaksu te uglavnom birati rečenice / slike koje su najbliže realnom svijetu i njihovom iskustvu o svijetu. Međutim, pokazalo se da se gotovo sva ispitana gluha djeca rukovode poretkom riječi u rečenici, na način da prva riječ, po njihovom shvaćanju, mora biti i vršitelj radnje. To nam ukazuje na teškoće koje ta djeca imaju u dekodiranju gramatički složenih sekvenci. Osim toga, kao što smo i pretpostavili, gluha se djeca niže kronološke dobi više povode u razumijevanju sinataktičkih struktura za strategijom vjerojatnog, odnosno očekivanog događaja.

gluhi učenici ; usvajanje jezika ; morfosintaksa

nije evidentirano