Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 440516

Neke nove mogućnosti u terapiji agresivnosti (hagioterapijski pristup)


Pribanić, Ljubica
Neke nove mogućnosti u terapiji agresivnosti (hagioterapijski pristup) // Umjetnost i znanost u razvoju životnog potencijala / Prof.dr. Miroslav Prstačić (ur.).
Zagreb, 2002. str. 343-348 (pozvano predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), stručni)


Naslov
Neke nove mogućnosti u terapiji agresivnosti (hagioterapijski pristup)
(New possibilities in the therapy of aggressive behaviour hagiotherapeutic approach))

Autori
Pribanić, Ljubica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), stručni

Izvornik
Umjetnost i znanost u razvoju životnog potencijala / Prof.dr. Miroslav Prstačić - Zagreb, 2002, 343-348

Skup
Umjetnost i znanost u razvoju životnog potencijala

Mjesto i datum
Hvar, Hrvatska, 16-21.05.1999

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Duhovna pomoć; agresivnost; hagioterapija
(Spiritual help; aggressive behaviour; hagiotherapy)

Sažetak
U proučavanju i definiranju čovjekovih područja života sve se više prostora daje čovjekovoj duhovnoj dimenziji, odnosno čovjek se promatra kao trojstveno biće u međuzavisnom djelovanju some (soma, grč. - tijelo), psihe (psihe, grč. - duša) i pneume (phneuma, grč. - duh). Psiha se odnosi na duševni život čovjeka, a pneumatsko područje predstavlja čovjekov duhovno-moralni život. Čovjekova psiha i pneuma ostvaruju se kroz njegovu tjelesnost. U odnosu na ova tri područja, koja su u svom suodnosu nedjeljivo povezana, definiraju se i tri područja bolesti i terapije: somatsko, psihičko (duševno) i duhovno. Čovjek može besprijekorno funkcionirati na razini bio-psiho-socijalne strukture, a da je njegov duhovni život narušen što se odražava kroz mržnju, grubost, agresivnost, nemoral... U liječenju se uglavnom pažnja usmjerava na dobro funkcioniranje čovjeka i na “popravljanje” njegovog oštećenog ili otežanog funkcioniranja, a gotovo da se ne ispituje tzv. unutarnji život čovjeka, ako ne prelazi granice “normalnog” ponašanja. Primjer koji se iznosi u ovom radu odnosi se na mogućnost duhovne pomoći u slučaju agresivnog ponašanja djeteta. Većina autora koja se bavi terapijom agresivnosti u djece smatra da su uzroci agresivnosti različiti oblici lišavanja ljubavi u najranijem i ranom djetinjstvu. Primjenom različitih hagioterapijskih postupaka želi se postići povratak bazične sigurnosti. No međutim, ako ne dođe do korjenitih promjena u djetetovoj okolini (koja je i bila glavni uzrok agresivnog ponašanja) ožiljci pa i rane ostaju i kad-tad se mogu ponovno manifestirati istim, sličnim ili čak posve drugačijim simptomima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Ljubica Pribanić, (108136)