hrvatski

Povezanost nade i optimizma s roditeljskim odgojnim stilovima i njihova uloga u ostvarenom školskom uspjehu učenika

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi povezanost konstrukata nade i optimizma s roditeljskim odgojnim stilovima i sociodemografskim obilježjima obitelji i učenika, te njihovu ulogu u ostvarenom školskom uspjehu učenika. U istraživanju su sudjelovali učenici od prvog do četvrtog razreda dviju srednjih škola Bjelovarsko-bilogorske županije (N=401). Primijenjena su tri instrumenta: Skala nade za djecu (The Children's Hope Scale, Snyder i sur., 1997), LOT-R upitnik (Life Orientation Test-Revised, Scheier i sur., 1994), te Skala roditeljskih odgojnih stilova (Percived Parenting Styles Survey, McClun i Merrell, 1998). Rezultati su pokazali da se učenici različitog spola i dobi statistički značajno ne razlikuju u izraženosti nade i optimizma. Od ispitivanih sociodemografskih obilježja obitelji, s izraženošću nade kod djece nije značajno povezana niti jedna razmatrana varijabla, dok je optimizam djece značajno povezan samo s razlikama u obrazovanju i radnom statusu majke, na način da je izraženiji u djece majki srednje stručne spreme u odnosu na djecu majki niže stručne spreme, te kod djece stalno zaposlenih majki. Rezultati su također pokazali kako ne postoji značajna razlika u izraženosti nade kod djece s obzirom na različite roditeljske odgojne stilove majki i očeva, ali i da takva razlika postoji u izraženosti optimizma. Najoptimističnija su djeca koju i majke i očevi odgajaju autoritativnim stilom. Predikcija školskog uspjeha temeljem nade i optimizma je mala, ali statistički značajna. Pri tome je značajan prediktor samo nada, dok je udio varijabiliteta koji objašnjava optimizam statistički neznačajan.

nada ; optimizam ; roditeljski odgojni stilovi ; školski uspjeh

nije evidentirano