hrvatski

Analiza majčinskog genetičkog naslješa bajaških Roma

U ovom radu proučavana je genetička struktura dviju populacija Roma Bajaša, iz Baranje i Međimurja. Analizirano je 12 bialelnih biljega i HVS-I sljedovi mitohondrijske DNA, na uzorku od 388 pripadnika populacije Roma Bajaša oba spola, i to 237 iz Baranje i 151 iz Međimurja. Utvrđeno je da je haplogrupa M najzastupljenija haplgrupa u ukupnoj bajaškoj populaciji, što svjedoči o prisustvu autohtonih romskih majčinskih linija indijskog podrijetla u istraživanoj populaciji. Analiza razdiobe učestalosti haplogrupa istraživanih populacija pokazala je značajnu razliku. Kod baranjskih Roma Bajaša haplogrupa M je najučestalija, dok je kod međimurskih Roma Bajaša najzastupljenija haplogrupa X(X2), što je rezultat djelovanja genetičkog pomaka u istraživanim populacijama kao rezultat reproduktivne izolacije endogamnih romskih skupina. Analizom mutacija unutar HVS-I regije utvrđeno je da su najučestaliji haplotipovi unutar haplogrupa zajednički objema populacijama, što ukazuje na zajedničko podrijetlo bajaških Roma iz Baranje i Međimurja. Visoka učestalost haplogrupe H i njena najveća različitost unutar obje populacije, upućuje na tok gena s geografski bliskom populacijom kontinentalne Hrvatske. Analizirajući podatke sa svim, u literaturi nam dostupnim, istraživanim romskim populacijama, dobivena je veća razina genetičke različitosti nego što je opisano u dostupnoj literaturi, što je i očekivano, s obzirom da su u analizu uključene nove romske populacije s različitom socijalnom, kulturnom, migracijskom i lingvističkom povijesti.

mitohondrijska DNA; bialelni biljezi; HVS-I sljedovi; Romi Bajaši; genetička struktura; haplotip; haplogrupa; majčinska nasljedna linija

nije evidentirano