hrvatski

O bajci nekoć i danas

Rad prikazuje istraživanja u Hrvatskoj u 19. st. i kapitalne hrvatske zbirke bajki što pritom nastaju (M. Valjavec, R. Strohal, F. Mikuličić, M. Stojanović, B. Bogišić), razmatra ih u usporedbi s istraživanjima u 20. st., koja je uglavnom obilježila djelatnost suradnika Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba. Bajka i u suvremenim zbirkama, unatoč svim atraktivnijim i pripovjedački produktivnijim žanrovima, ostaje reprezentativnim žanrom u hijerarhiji tekstova u rasporedu priča i u regionalnim i antologijskim zbirkama. Unatoč svim hrvatskim istraživanjima i objavljivanjima autohtonih domaćih bajki, u suvremenoj tiskanoj i elektroničkoj produkciji ogledni primjer, inspiracija, poticaj, ishodište asocijacija i novih konotacija bile su i ostale ponajviše bajke Braće Grimm. One se u suvremenoj kulturi pronalaze kao izreke, asocijacije, aluzije, metafore iz kojih se sluti značenjsko očekivanje i istodobno prepoznaje jaz između čudesne dimenzije bajke i stvarnosti – komičan ili tragičan. Bajke su u suvremenim porabama često dekanonizirane, ali istodobno i rekanonizirane kao primjeri što su rastočili model i čvrstu strukturu uspostavljajući je ponovno u humoru, skepsi, rezignaciji, ironiji ili cinizmu našega doba.

bajka, Hrvatska, zbirke, skupljači, 19. st. suvremene porabe bajke

nije evidentirano