hrvatski

Značaj planiranja procesa dugoročnog očuvanja e-gradiva

Dokumentacija, arhivsko gradivo, knjige i publikacije, muzejski artefakti, tj. kulturna baština općenito, danas intenzivno nastaju u elektroničkom obliku. Neke od spomenutih vrsta gradiva potrebno je očuvati u izvornom, e-obliku. Već je samo očuvanje toga gradiva, ili općenito – elektroničkih informacijskih objekata, vrlo zahtjevno u okolini neprestanih promjena i napretka ICT-a. Ako se u tu računicu još pridodaju i zahtjevi za očuvanjem autentičnosti takvoga gradiva, proces očuvanja postaje još složenijim. Pritom pitanje određenja originala u elektroničkoj okolini predstavlja zasebnu problematiku. Upravo zbog spomenutih činjenica, autor u svom radu posebnu pažnju obraća postupcima planiranja procesa dugoročnog očuvanja elektroničkoga gradiva. Planiranje procesa, smatra autor, predstavlja vrlo važnu komponentu u procesu dugoročnog očuvanja kako bi se postupci standardizirali na razini pojedine institucije, ali i šire. Time se, također, institucionalizira proces očuvanja koji je prije toga, u pravilu, sporadičan i nekonzistentan. Autor objašnjava i postupke u procesu planiranja koji mogu taj proces učiniti ispravni(ji)m, prikazuje postojeći sustav za potporu planiranju procesa dugoročnog očuvanja e-gradiva u bilo kojoj instituciji koja već ima razvijen elektronički repozitorij, te zaključno daje preporuke kako započeti s procesom planiranja dugoročnog očuvanja e-gradiva.

planiranje; dugoročno očuvanje; kulturna baština; elektroničko gradivo; TDR; TRAC; DRAMBORA; DAF; PLATO

nije evidentirano