hrvatski

Magnetske rezonancije i njihova primjena u istraživanju prirodnih i sintetičkih tvari

Magnetske rezonancije su spektroskopske metode koje se temelje na apsorpciji i emisiji elektromagnetskih valova pod utjecajem magnetskog polja. Magnetske rezonancije dijele se na dva osnovna tipa rezonancija koja su vezana uz apsorpciju elektromagnetskih valova od strane atomskih jezgri ili elektrona. Nuklearna magnetska rezonancija ili skraceno NMR je spektroskopska metoda kod koje se najčešće apsorbiraju elektromagnetski valovi radiovalnih dužina u atomskom jezgrama uzorka koji se pritom nalazi u magnetskom polju magnetske indukcije od nekoliko T. S druge strane Elektronska spinska rezonancija, ESR, je spektroskopska metoda u kojoj elektroni apsorbiraju elektromagnetske valove valnih dužina u podrucju od ~1 cm u polju magnetske indukcije od ~0.4 T. U zadnjih 40 godina te metode imaju veliku ulogu istraživanju u gotovo svim prirodnim znanostima fizici, kemiji, biologiji i geologiji. Međutim, pojavio se i znatan interes za metode magnetskih rezonancija i izvan znanstvenih specijalističkih laboratorija gdje su se te metode koristile. Taj interes vezan je uz otkriće da magnetske rezonancije mogu detektirati ne samo prisutnost nekih atoma i jezgri u nekom materijalu, nego i njihovu prostornu raspodjelu. To isto svojstvo uzdiže NMR kao idealnu dijagnostičku metodu u medicini jer se lako postiže slika presjeka bilo kojeg dijela ljudskog tijela, bez upotrebe štetnog ionizirajućeg rendgenskog zračenja.

magnetske rezonancije

nije evidentirano