hrvatski

Što nastaje i što (pre)ostaje kad vikendaštvo poprimi nekontrolirane razmjere? – slučaj otoka Vira

Ušavši u fazu masovnosti vikendaštvo je nakon Drugog svjetskog rata postalo jedna od najraširenijih geografski relevantnih pojava u priobalnom dijelu Hrvatske, sa vrlo snažnim prostornim odrazom, pa tako i transformatorskom snagom. Nakon hrvatskoga osamostaljenja i smirivanjem prilika nakon Domovinskoga rata, ulaskom u fazu apartmanizacije, sekundarno stanovanje je u posljednjih petnaestak godina u mnogim naseljima hrvatskoga priobalja postalo dominantan čimbenik u oblikovanju pejsaža. U naseljima u kojima je evidentiran najjači transformatorski utjecaj vikendaštva u lokalnome stambenome fondu nastao je tipičan vikendaški pejsaž čija fizionomska obilježja ponajviše definira prisutnost stambenih jedinica za odmor i rekreaciju. Naglom, gotovo stihijskom izgradnjom obiteljskih vikendica 1970-ih i 1980-ih godina, a osobito snažnom apartmanizacijom u zadnjih petnaestak godina, mali otok Vir u Sjevernoj Dalmaciji postalo je sinonim za sve probleme povezane s fenomenom sekundarnoga stanovanja u prioblju, ali i Hrvatskoj u cjelini. Na Viru su se, naime, više nego igdje drugdje u Hrvatskoj, iskristalizirali, najčešće negativni učinci sekundarnoga rekreacijskog stanovanja u prostoru, stvarajući od Vira nezaobilazni primjer receptivnog vikendaškog područja u hrvatskom priobalju, u kojemu je zbog preintenzivne, u pravilu nelegalne i/ili „divlje“ gradnje došlo do snažne devastacije okoliša.

vikendaštvo; vikendica; apartmanizacija; nekontrolirana izgradnja; otok Vir

nije evidentirano