hrvatski

Udar groma na Verinu (1885.): od arhivskog dokumenta do suvremene priče

Verin, stari stočarski stan, koji je još u XIX. stoljeću pretvoren u stalno obitavalište s više stambenih kuća, nalazi se na jugoistoku središnjeg dijela otoka Cresa. Iako je zapravo bliži Ustrinama, od kojih je smješten jugoistočnije, oduvijek je, uz obližnji Srem i Plat, naselja iste kategorije, pripadao katastarskoj općini Belej. U prošlosti se broj stanovnika na Verinu neprestano mijenjao: do kraja 20-ih godina XX. stoljeća stalno se povećavao, a potom je počeo padati. Popisi od 1981. nadalje ne pokazuju postojanje stalnih žitelja, iako onih povremenih ima i danas. Lučica zaselka duguljasta je uvala Galboka, udaljena oko 2 km: u njoj postoji lukobran za čamce, spomenik iz Drugog svjetskog rata i mala lokva. U blizini Verina smještena je i romanička crkvica sv. Tudara, danas u ruševinama i bez krova. Okolica Verina vrlo je krševito područje, bogato speleološkim objektima, među kojima se ističe jama Kapela, duboka oko 50 metara. Autora članka u obilasku zaselka Verina zateklo je u rujnu 2000. veliko nevrijeme. O tom je događaju upoznao Mariju Maver (1911.-2010.), tada najstariju povremenu žiteljku Beleja, koja mu je ispričala zanimljivu priču u svezi sa svojom obitelji i Verinom, mjestom gdje se 22. studenog 1911. i rodila. Njezinu priču o udaru groma 1. kolovoza 1885., u kojem je poginula 7-godišnja Domenika Muškardin, sestra njezinog oca Blaža Muškardina, dokumentiraju matične knjige sela Beleja, u kojima je spomenuta nesreća zabilježena.

Verin; otok Cres; Marija Maver

nije evidentirano