hrvatski

Maloprodaja u Republici Hrvatskoj, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje

Ova se knjiga (II. izdanje) bavi analizom razvoja maloprodajnih oblika u Republici Hrvatskoj. U knjizi se navodi originalna autorova definicija trgovine, u kojoj on u obzir uzima i nove funkcije trgovine u uvjetima izobilja i razvijenoga marketinga. Maloprodaja se predstavlja putem njezinih oblika: maloprodajnoga poduzeća, maloprodajnog “pogona”, maloprodajne poslovne jedinice, maloprodajne usluge i grupe proizvoda, odnosno pojedinih artikala u maloprodaji. Posebno se definira prodavaonica kao maloprodajna poslovna jedinica i njezini pojedini “tipovi”, a potom se razvrstava i maloprodajna struktura. Obradom metodike istraživanja razvoja maloprodajnih oblika autor je pokazao mogućnosti analize: (a) njihova povijesnoga razvoja, (b) njihova značenja u gospodarskom sustavu, (c) njihove razine razvijenosti (u kvantitativnom i u kvalitativnom smislu) i (d) njihovih učinaka u gospodarskom sustavu. Osim toga je autor pokazao mogućnosti analize maloprodajne strukture (statička analiza) i analize rasta i razvoja maloprodaje (dinamička analiza). Povijesni razvoj maloprodajnih oblika u Republici Hrvatskoj analizira se prema razdobljima: (a) antičko vrijeme, (b) srednji vijek, (c) razdoblje između dva svjetska rata, (d) razdoblje socijalizma, (e) razdoblje novih društvenih i gospodarskih uvjeta. Prva je robna kuća nastala u Zagrebu između 1912. i 1914. godine, a i prve potrošačke zadruge nastale su u vremenu dok je Hrvatska bila u sastavu Austro – Ugarske. Nepovoljni gospodarski uvjeti u vremenu između dva svjetska rata onemogućili su brži razvoj maloprodajnih oblika, ali je ipak nastalo još nekoliko robnih kuća i krupnijih i modernijih prodavaonica. Samoposluživanje je u Hrvatskoj započelo koncem 1956. godine, a 1963. godine započela je s radom i prva putujuća samoposlužna auto – prodavaonica. Ti suvremeni oblici prodavaonica, zajedno s robnim kućama, razvijali su se u uvjetima društvenoga vlasništva i nedostatnog utjecaja tržišta i konkurencije na oblikovanje prodavaonica. Zbog toga se u vremenu socijalizma uočava nedovoljna uspješnost u poslovanju robnih kuća i samoposlužnih prodavaonica. Ipak, maloprodajna se struktura u vremenu socijalizma razvila u smislu povećanja dimenzija prodavaonica, tj. na temelju izgradnje velikopovršinskih prodavaonica. Međutim, nisu se razvijali dovoljno kvalitetni oblici maloprodajnih poduzeća, odnosno organizacija. Tako se npr. sustav podružnica (“filijalizam”) nije zadovoljavajuće razvio. Nastajala su najprije “svaštarska” trgovinska poduzeća na područjima općina (koje su se “zatvarale”), a kasnije konglomeratske “općinske reprodukcijske cjeline”. Dinamika rasta i razvoja maloprodajnih oblika u Hrvatskoj bila je ograničena i općegospodarskim prilikama, jer su se poremećaji u gospodarstvu pokazali već sredinom sedamdesetih godina, a od 1980. godine započinje stagnantno razdoblje, koje je potrajalo sve do ratnih prilika u 1991. godini. Zbog toga su robne kuće završile svoju fazu zrelosti 1976. godine, a samoposlužne prodavaonice 1977. godine. S obzirom na “neprirodno” smanjenje broja prodavaonica dolaskom socijalizma (od 1945. pa nadalje), njihov je porast (kao i porast gospodarskih subjekata koji se bave maloprodajom) bio neizbježan kada je dopuštena privatna inicijativa (nakon 1987. godine). Zbog toga se tek sada može očekivati pojava procesa smanjivanja broja prodavaonica. U novim društvenim i gospodarskim uvjetima u Republici Hrvatskoj (nakon 1992. godine) može se udio broja veletrgovinskih poduzeća od 24, 5% u ukupnom broju poduzeća u nefinancijskoj poslovnoj ekonomiji (2005.) ocijeniti previsokim u usporedbi sa zemljama Europske unije. Udio maloprodajnih poduzeća od 11, 8% u ukupnom broju poduzeća u nefinancijskoj poslovnoj ekonomiji (2005.) može se ocijeniti znatno primjerenijim razini društvene i gospodarske razvijenosti Republike Hrvatske. No, broj maloprodajnih poduzeća na 10.000 stanovnika u Republici Hrvatskoj (57) još uvijek je niži od istoga pokazatelja za zemlje Europske unije. Razvijenost maloprodaje u Republici Hrvatskoj danas ne zadovoljava, osobito u kvalitativnom smislu. U njezinoj je strukturi broja prodavaonica još uvijek cca 10% u vlasništvu netrgovinskih gospodarskih subjekata, premalen je broj velikih maloprodajnih poduzeća (pet vodećih maloprodajnih lanaca ostvaruje tek oko 30% od ukupnoga maloprodajnog prometa u Republici Hrvatskoj). Kvlitetniji razvoj maloprodaje u Republici Hrvatskoj mogao bi se postići tek u uvjetima boljega funkcioniranja gospodarskog sustava i bržega razvoja domaće proizvodnje i potrošnje, na temelju pozitivnih utjecaja međunarodnoga okružja. Kao i u cijeloj Republici Hrvatskoj, maloprodaja se i u gradu Valpovu (koji je izabran kao poseban primjer) razvijala vremenski neravnomjerno. Samoposluživanje je ovdje kasnilo 12 godina za Ivancem, (otvoreno 1968. godine), ali je robna kuća ipak “prerano” otvorena. Organizacijski oblici maloprodajnih gospodarskih subjekata nisu se zadovoljavajuće razvijali. Gašenjem maloprodaje u sastavu dotadašnjega poljoprivrednoga kombinata i stvaranjem novih manjih društava i otvaranjem njihovih prodavaonica, kao i prodavaonica obrtnika, osjetno je povećan broj prodavaonica, a otvorena je još jedna (veća!) robna kuća. Nakon što su došli maloprodajni lanci s velikim prodavaonicama, maloprodajni su kapaciteti u gradu Valpovu, u usporedbi s drugima, sada preveliki i nedovoljno iskorišteni. Do njihova boljeg oblikovanja dovest će, prije svega, konkurencija.

maloprodaja; metodika istraživanja maloprodajnih oblika; povijesni razvoj maloprodajnih oblika; Republika Hrvatska; grad Valpovo

nije evidentirano