hrvatski

Iz ostavštine Srećka Albinija. Zagrebačka opera u doba njegova ravnateljstva

U arhivu Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU pohranjen je u ostavštini Srećka Albinija i njegov dosad nedovoljno zapažen rukopis Hrvatska Opera 1909-1919. Za prigodu pedesetgodišnjice Hrvatske opere piše Prof. Srećko Albini ravnatelj opere u miru. Nakon preliminarnog uvida zaključila sam da on zaslužuje makar i zakašnjeli prikaz odnosno recenziju, pa je na temelju te ideje postupno izrastao i ovaj tekst. Albinijev rukopis u osnovi je memoarska proza. Autorova sjećanja koncentrirana su dakako na navedeno desetljeće te na događaje koji su neposredno prethodili njegovu izboru za ravnatelja opere. Kako i sam naslov rukopisa govori, u fokusu Albinijeva interesa nalazi se uspostavljanje i rad opere u Zagrebu tijekom navedenog razdoblja. U programu rada, koji je bio predočen hrvatskoj vladi, Albini je na tridesetak stranica iznio svoju viziju buduće opere, temeljnu os koje vidi u visokoj umjetničkoj razini jedinstvenog i ujednačenog opernog ansambla a ne u sustavu zvijezda. Rukopis dakako sadrži i prikaz rezultata desetgodišnjeg Albinijeva rada u Operi. Unatoč brojnim problemima i poteškoćama, od ratnih do birokratsko-administrativnih, tijekom navedenog desetljeća izvedene su ukupno 72 opere. Od 33 opera koje su u Zagrebu prvi put bile izvedene bilo je čak 11 praizvedbi: deset hrvatskih – prosječno dakle jedna godišnje! – i jedna srpskog skladatelja. Albini nadalje s osobitom pozornošću, analitički i kritički, progovara o opernim solistima i dirigentima, orkestralnim glazbenicima, redateljima. Za glazbenog povjesničara poglavito je zanimljiv susret s Albinijevim ocjenama pojedinih hrvatskih opernih djela, koja su već tada bila prepoznata kao temeljna djela hrvatske glazbeno-scenske baštine. Riječ je dakako o operama Nikola Šubić Zrinski i Porin. Naposljetku možemo zaključiti da će ovaj rukopis biti ponajprije dragocjen izvor svakom autoru koji će se prihvatiti pisanja monografije o Albiniju (što on, kao i brojni drugi hrvatski glazbenici, itekako zaslužuje), jer osim relevantnih biografskih podataka pruža izravan uvid u njegove ljudske osobine i umjetničke koncepcije. S druge strane zanimljivo je vrelo i svakome tko se bavi poviješću institucionaliziranja opere u Zagrebu.

Srećko Albini, Zagrebačka opera

nije evidentirano