hrvatski

Hrvatska glazbena historiografija u 19. stoljeću

Nakon uvodnih teorijskih razmatranja o povijesti glazbe i njezinu odnosu prema estetici, sociologiji, etnomuzikologiji i psihologiji glazbe, zatim glazbeno-teorijskim disciplinama, glazbenoj paleografiji, glazbenoj kritici i ostalim znanostima i disciplinama, te nakon poglavlja o predpovijesti hrvatske glazbene historiografije, predstavlja se povijest glazbene historiografije u Hrvatskoj tijekom 19. stoljeća. Na temelju analize glazbenohistoriografskih tekstova iz 19. stoljeća, bibliografija kojih je predstavljena u Popisu izvora, a potom i njihove valorizacije zasnovane na usporedbi s relevantnim izvorima toga doba i na suvremenim historiografskim postignućima, potvrdilo se dosadašnje mišljenje o Franji Kuhaču kao utemeljitelju hrvatske glazbene historiografije. Međutim, uočeni su i vrjednovani prilozi i drugih autora, poglavito Vjenceslava Novaka, koji je napisao prvu glazbenopovijesnu sintezu, te Vjekoslava Klaića i Franje Markovića. Posebna su poglavlja posvećena glazbenohistoriografskim prilozima u periodici i monografskim izdanjima, među kojima ima značajnih priloga i ostalih autora, mahom bavećih se glazbom tek kao svojim sekundarnim, iako ne manje važnim područjem.

Hrvatska; 19. stoljeće; glazbena historiografija

nije evidentirano