hrvatski

Uloga zdravstvenog savjetovališta u promociji tjelesne aktivnosti

Tjelesna aktivnost je nezamjenjiv zaštitni zdravstveni čimbenik koji je u žarištu znanstvenog i popularnog interesa već dugi niz godina. Usprkos tome, epidemiološki pokazatelji govore o velikoj prevalenciji neaktivnosti [1], koja se dovodi u izravan uzročno-posljedični odnos s nastankom velikog broja kroničnih bolesti. Promocija tjelesne aktivnosti i usvajanje aktivnog stila života vrlo je složen proces – kod najvećeg broja ljudi iziskuje neki oblik vođenog usmjeravanja i motivacije [1]. Ne smije se zaboraviti ni to da uključivanje u rekreacijsku aktivnost, uz neupitnu pozitivnu ulogu u zaštiti i unapređenju zdravlja, može nositi i određene zdravstvene rizike. Stoga se, posebno kod sedentarnih osoba srednje i starije dobi [2], prije uključivanja u neki od redovitih oblika tjelovježbe preporučuje zdravstveni pregled, testiranje funkcionalnog stanja i stručno savjetovanje. Time se: a) osobe upoznaju s vlastitim stanjem zdravstvenog fitnessa ; b) može se utvrditi postojanje određenih rizika ili čak kontraindikacija za bavljenje određenim oblicima tjelovježbe ; c) na temelju funkcionalne dijagnostike i utvrđivanja stupnja zdravlja mogu se kreirati individualno prilagođeni programi vježbanja, odnosno osobe se mogu uključiti u programski i intenzitetski primjerene grupe vježbača u rekreacijskim centrima ; d) prikupljeni podaci početnih testiranja kasnije mogu poslužiti za praćenje napretka vježbača i evaluaciju učinkovitosti programa vježbanja [2]. Pregledi i savjetovanja u sklopu svakodnevnog ambulantnog rada liječnika primarne zdravstvene zaštite pohvalni su i preporučljivi, no pitanje je koliko mogu biti izvedivi, a i učinkoviti – s jedne strane zbog objektivnog nedostatka vremena za ozbiljno savjetovanje, a s druge strane zbog nedovoljne educiranosti liječnika u području rekreacijske medicine [3]. Te bi se djelatnosti, stoga, mogle uspješno obavljati u Savjetovalištima za sportsku rekreaciju – po uzoru na već postojeća savjetovališta vezana uz druga područja zdravlja, odnosno, prema primjeru postojećih iskustava ovakvih savjetovališta koja su u našoj zemlji uspješno funkcionirala 80-ih godina 20.st. Savjetovališta za rekreaciju pripadaju djelokrugu primarne zdravstvene zaštite, prvenstveno medicini rada i sporta. Mogla bi biti dio državnog sustava primarne zdravstvene zaštite ili dio privatnih specijalističkih ambulanti medicine rada i/ili sporta. U Savjetovalištu bi djelovao tim koji bi se sastojao od zdravstvenih djelatnika educiranih u području sportsko-rekreacijske medicine (liječnik specijalist medicine rada i/ili sporta, usmjereno educirana medicinska sestra) i kineziologa s usmjerenjem sportske rekreacije. Osnovna djelatnost Savjetovališta bila bi utvrđivanje zdravstvenog stanja i funkcionalno-motoričkih sposobnosti pojedinaca ili skupina prije uključivanja u program sportsko-rekreacijskog vježbanja, preporuka karakteristika aktivnosti i kasnije kontrola učinaka provedenog programa [4]. Postupak utvrđivanja zdravstvenog stanja uključivao bi uzimanje anamneze s posebnom pažnjom na obiteljsko opterećenje i prisustvo rizika za kronične nezarazne bolesti, informacije o dosadašnjoj i željenoj tjelesnoj aktivnosti, liječnički pregled, EKG u mirovanju, izabrane laboratorijske mjere te provjeru funkcionalno-motoričkih sposobnosti odgovarajućom baterijom testova tipa EUROFIT [5]. Savjetovališta bi mogla obavljati preglede za pojedinačne korisnike, za grupe korisnika, primjerice, iz društava za sportsku rekreaciju, radnih organizacija, škola, različitih ustanova, domova umirovljenika i sl. U ostale djelatnosti kojima bi Savjetovališta mogla doprinositi promociji tjelesne aktivnosti na široj populacijskoj razini spadaju i: 1) suradnja s vladinim i nevladinim organizacijama te tijelima lokalne uprave i samouprave po pitanju razvoja rekreacije i zaštite zdravlja vježbanjem ; 2) edukacija zdravstvenih i kinezioloških kadrova u području rekreacijske medicine ; 3) sudjelovanje u informiranju i edukaciji građana suradnjom s medijima, izradom tiskanih materijala, organiziranjem predavanja i skupova, i sl. ; 4) suradnja sa znanstvenim i znanstveno-nastavnim ustanovama i, s tim u vezi, znanstveno-stručno usavršavanje, praćenje razvoja i primjena suvremenih dijagnostičkih postupaka i smjernica. Literatura [1] Jonas S, Phillips EM. ACSM's Exercise is MedicineTM. A Clinician's Guide to Exercise Prescription. Philadelphia, USA: Lippincott Williams & Wilkins, 2009. [2] ACSM. ACSM's Health-Related Physical Fitness Assessment Manual. Second Edition. Philadelphia, USA: Lippincott Williams & Wilkins, 2008. [3] Eden KB, Orleans T, Mulrow CD, Pender NJ, Teutsch SM. Does Counseling by Clinicians Improve Physical Activity? A Summary of the Evidence for the U.S. Preventive Services Task Force. Ann Intern Med 2002 ; 137:208-15. [4] ACSM. ACSM's Resource Manual for Guidelines for Exercise Testing and Prescription. Sixth Edition. Philadelphia, USA: Lippincott Williams & Wilkins, 2010. [5] Oja P, Tuxworth B. EUROFIT for adults. Strasbourg, France: Council of Europe Publishing, 1995. Physical activity is an irreplaceable protective health factor that has been in the focus of scientific and popular interest for many years. Despite that, the epidemiological indicators show a large prevalence of inactivity [1], which has been identified as a causal factor in the development of many chronic diseases. Promotion of physical activity leading to acceptance and implementation of an active lifestyle is a very complex process – where most of the people need some kind of (professional) guidance and motivation [1]. It should also be kept in mind that engaging in recreational activity, although having an indisputable positive role in health protection and promotion, can still represent a certain health risk. It is, therefore, recommended, especially in the population of sedentary persons of middle and older age [2], to undertake health examination, physical fitness testing and expert counseling before engaging in some type of regular exercise. In that way: a) people can learn about their current health-related physical fitness ; b) certain risks or even contraindications for exercise can be identified ; c) the assessments data can be used to create individualized exercise programs, or persons can join adequate (intensity) recreation groups ; d) testing can provide baseline and follow-up data to control a person's progress and evaluate exercise programs [2]. Examinations and physical activity counseling by general practitioners in everyday practice is praiseworthy and advisable, but the question is whether and how achievable, or even effective, it is – on the one hand due to the objective lack of time for a serious counseling, and on the other hand due to the insufficient education of physicians in the field of recreational medicine [3]. These services could, therefore, be successfully provided by Physical activity/Recreation counseling centers – following the example of existing counsels on other health-related issues, and following the experience of physical activity counseling centers that successfully functioned in Croatia during 1980s. Such counseling services belong to the primary health care sector, specifically to the area of occupational and sports medicine. They could be part of the state primary health care system or could be organized within private specialist occupational and sports medicine clinics. Counseling center staff would consist of health professionals educated in the field of sports-recreational medicine (a physician – occupational and sports medicine specialist, and a nurse, educated in this particular area) and kinesiologist/s specialized in physical recreation. The main services provided by the Counseling center would be: assessment of health status and functional and motor abilities of individuals or groups of clients prior to engaging in a recreational program, recommendation of adequate characteristics of exercise, and follow-up checkups to control the effects of the undertaken exercise program [4]. Health status assessment procedure would include taking patient's anamnesis with special attention to the family history and existence of risk factors for development of chronic noncommunicable diseases, information on previous- and desired type of physical activity, physical examination, ECG at rest, selected laboratory tests and assessment of functional and motor abilities using an adequate test battery such as, e.g. EUROFIT [5]. Counseling centers could provide services to individual clients, groups of clients, e.g. recreation centers' members, different companies' employees, schools, different institutions, retirement homes, etc. Other services by which Counseling centers could contribute to the promotion of physical activity at a larger population level include: 1) cooperation with governmental and nongovernmental organizations and local government and self-government bodies concerning the issues of development of recreation and health promotion and protection by physical activity ; 2) education of health professionals and kinesiologists in the field of recreational medicine ; 3) taking part in education and informing of the citizens by collaborating with media, publication of education materials, organizing lectures and meetings, etc. ; 4) cooperation with scientific and educational institutions and, in this respect, permanent scientific and professional training and specialization, keeping up-to-date with the latest diagnostic procedures and guidelines.

zdravstvena tjelesna aktivnost; promocija; savjetovalište

nije evidentirano

engleski

The role of counseling centers in physical activity promotion

Tjelesna aktivnost je nezamjenjiv zaštitni zdravstveni čimbenik koji je u žarištu znanstvenog i popularnog interesa već dugi niz godina. Usprkos tome, epidemiološki pokazatelji govore o velikoj prevalenciji neaktivnosti [1], koja se dovodi u izravan uzročno-posljedični odnos s nastankom velikog broja kroničnih bolesti. Promocija tjelesne aktivnosti i usvajanje aktivnog stila života vrlo je složen proces – kod najvećeg broja ljudi iziskuje neki oblik vođenog usmjeravanja i motivacije [1]. Ne smije se zaboraviti ni to da uključivanje u rekreacijsku aktivnost, uz neupitnu pozitivnu ulogu u zaštiti i unapređenju zdravlja, može nositi i određene zdravstvene rizike. Stoga se, posebno kod sedentarnih osoba srednje i starije dobi [2], prije uključivanja u neki od redovitih oblika tjelovježbe preporučuje zdravstveni pregled, testiranje funkcionalnog stanja i stručno savjetovanje. Time se: a) osobe upoznaju s vlastitim stanjem zdravstvenog fitnessa ; b) može se utvrditi postojanje određenih rizika ili čak kontraindikacija za bavljenje određenim oblicima tjelovježbe ; c) na temelju funkcionalne dijagnostike i utvrđivanja stupnja zdravlja mogu se kreirati individualno prilagođeni programi vježbanja, odnosno osobe se mogu uključiti u programski i intenzitetski primjerene grupe vježbača u rekreacijskim centrima ; d) prikupljeni podaci početnih testiranja kasnije mogu poslužiti za praćenje napretka vježbača i evaluaciju učinkovitosti programa vježbanja [2]. Pregledi i savjetovanja u sklopu svakodnevnog ambulantnog rada liječnika primarne zdravstvene zaštite pohvalni su i preporučljivi, no pitanje je koliko mogu biti izvedivi, a i učinkoviti – s jedne strane zbog objektivnog nedostatka vremena za ozbiljno savjetovanje, a s druge strane zbog nedovoljne educiranosti liječnika u području rekreacijske medicine [3]. Te bi se djelatnosti, stoga, mogle uspješno obavljati u Savjetovalištima za sportsku rekreaciju – po uzoru na već postojeća savjetovališta vezana uz druga područja zdravlja, odnosno, prema primjeru postojećih iskustava ovakvih savjetovališta koja su u našoj zemlji uspješno funkcionirala 80-ih godina 20.st. Savjetovališta za rekreaciju pripadaju djelokrugu primarne zdravstvene zaštite, prvenstveno medicini rada i sporta. Mogla bi biti dio državnog sustava primarne zdravstvene zaštite ili dio privatnih specijalističkih ambulanti medicine rada i/ili sporta. U Savjetovalištu bi djelovao tim koji bi se sastojao od zdravstvenih djelatnika educiranih u području sportsko-rekreacijske medicine (liječnik specijalist medicine rada i/ili sporta, usmjereno educirana medicinska sestra) i kineziologa s usmjerenjem sportske rekreacije. Osnovna djelatnost Savjetovališta bila bi utvrđivanje zdravstvenog stanja i funkcionalno-motoričkih sposobnosti pojedinaca ili skupina prije uključivanja u program sportsko-rekreacijskog vježbanja, preporuka karakteristika aktivnosti i kasnije kontrola učinaka provedenog programa [4]. Postupak utvrđivanja zdravstvenog stanja uključivao bi uzimanje anamneze s posebnom pažnjom na obiteljsko opterećenje i prisustvo rizika za kronične nezarazne bolesti, informacije o dosadašnjoj i željenoj tjelesnoj aktivnosti, liječnički pregled, EKG u mirovanju, izabrane laboratorijske mjere te provjeru funkcionalno-motoričkih sposobnosti odgovarajućom baterijom testova tipa EUROFIT [5]. Savjetovališta bi mogla obavljati preglede za pojedinačne korisnike, za grupe korisnika, primjerice, iz društava za sportsku rekreaciju, radnih organizacija, škola, različitih ustanova, domova umirovljenika i sl. U ostale djelatnosti kojima bi Savjetovališta mogla doprinositi promociji tjelesne aktivnosti na široj populacijskoj razini spadaju i: 1) suradnja s vladinim i nevladinim organizacijama te tijelima lokalne uprave i samouprave po pitanju razvoja rekreacije i zaštite zdravlja vježbanjem ; 2) edukacija zdravstvenih i kinezioloških kadrova u području rekreacijske medicine ; 3) sudjelovanje u informiranju i edukaciji građana suradnjom s medijima, izradom tiskanih materijala, organiziranjem predavanja i skupova, i sl. ; 4) suradnja sa znanstvenim i znanstveno-nastavnim ustanovama i, s tim u vezi, znanstveno-stručno usavršavanje, praćenje razvoja i primjena suvremenih dijagnostičkih postupaka i smjernica. Literatura [1] Jonas S, Phillips EM. ACSM's Exercise is MedicineTM. A Clinician's Guide to Exercise Prescription. Philadelphia, USA: Lippincott Williams & Wilkins, 2009. [2] ACSM. ACSM's Health-Related Physical Fitness Assessment Manual. Second Edition. Philadelphia, USA: Lippincott Williams & Wilkins, 2008. [3] Eden KB, Orleans T, Mulrow CD, Pender NJ, Teutsch SM. Does Counseling by Clinicians Improve Physical Activity? A Summary of the Evidence for the U.S. Preventive Services Task Force. Ann Intern Med 2002 ; 137:208-15. [4] ACSM. ACSM's Resource Manual for Guidelines for Exercise Testing and Prescription. Sixth Edition. Philadelphia, USA: Lippincott Williams & Wilkins, 2010. [5] Oja P, Tuxworth B. EUROFIT for adults. Strasbourg, France: Council of Europe Publishing, 1995. Physical activity is an irreplaceable protective health factor that has been in the focus of scientific and popular interest for many years. Despite that, the epidemiological indicators show a large prevalence of inactivity [1], which has been identified as a causal factor in the development of many chronic diseases. Promotion of physical activity leading to acceptance and implementation of an active lifestyle is a very complex process – where most of the people need some kind of (professional) guidance and motivation [1]. It should also be kept in mind that engaging in recreational activity, although having an indisputable positive role in health protection and promotion, can still represent a certain health risk. It is, therefore, recommended, especially in the population of sedentary persons of middle and older age [2], to undertake health examination, physical fitness testing and expert counseling before engaging in some type of regular exercise. In that way: a) people can learn about their current health-related physical fitness ; b) certain risks or even contraindications for exercise can be identified ; c) the assessments data can be used to create individualized exercise programs, or persons can join adequate (intensity) recreation groups ; d) testing can provide baseline and follow-up data to control a person's progress and evaluate exercise programs [2]. Examinations and physical activity counseling by general practitioners in everyday practice is praiseworthy and advisable, but the question is whether and how achievable, or even effective, it is – on the one hand due to the objective lack of time for a serious counseling, and on the other hand due to the insufficient education of physicians in the field of recreational medicine [3]. These services could, therefore, be successfully provided by Physical activity/Recreation counseling centers – following the example of existing counsels on other health-related issues, and following the experience of physical activity counseling centers that successfully functioned in Croatia during 1980s. Such counseling services belong to the primary health care sector, specifically to the area of occupational and sports medicine. They could be part of the state primary health care system or could be organized within private specialist occupational and sports medicine clinics. Counseling center staff would consist of health professionals educated in the field of sports-recreational medicine (a physician – occupational and sports medicine specialist, and a nurse, educated in this particular area) and kinesiologist/s specialized in physical recreation. The main services provided by the Counseling center would be: assessment of health status and functional and motor abilities of individuals or groups of clients prior to engaging in a recreational program, recommendation of adequate characteristics of exercise, and follow-up checkups to control the effects of the undertaken exercise program [4]. Health status assessment procedure would include taking patient's anamnesis with special attention to the family history and existence of risk factors for development of chronic noncommunicable diseases, information on previous- and desired type of physical activity, physical examination, ECG at rest, selected laboratory tests and assessment of functional and motor abilities using an adequate test battery such as, e.g. EUROFIT [5]. Counseling centers could provide services to individual clients, groups of clients, e.g. recreation centers' members, different companies' employees, schools, different institutions, retirement homes, etc. Other services by which Counseling centers could contribute to the promotion of physical activity at a larger population level include: 1) cooperation with governmental and nongovernmental organizations and local government and self-government bodies concerning the issues of development of recreation and health promotion and protection by physical activity ; 2) education of health professionals and kinesiologists in the field of recreational medicine ; 3) taking part in education and informing of the citizens by collaborating with media, publication of education materials, organizing lectures and meetings, etc. ; 4) cooperation with scientific and educational institutions and, in this respect, permanent scientific and professional training and specialization, keeping up-to-date with the latest diagnostic procedures and guidelines.

health-enhancing physical activity; promotion; counseling center

nije evidentirano