hrvatski

Otvoreni pristup znanstvenim informacijama u hrvatskim znanstvenim časopisima i digitalnim repozitorijima

Rad je podijeljen na šest poglavlja – Uvod, Ishodišne pretpostavke otvorenog pristupa, Otvoreni pristup znanstvenim informacijama u svijetu, Otvoreni pristupu u zemljama znanstvene periferije, Istraživanje otvorenog pristupa u Hrvatskoj i Zaključak. U uvodu je objašnjen razlog odabira teme, najavljen je sadržaj pojedinih poglavlja, a posebno su istaknuti ciljevi istraživanja, metode, uzorak i hipoteze. U poglavlju naslovljenom Ishodišne pretpostavke otvorenog pristupa, objašnjeni su počeci moderne znanstvene komunikacije, razlozi krize dostupnosti znanstvenih informacija te su ukratko prikazane mogućnosti mrežnog objavljivanja znanstvenih informacija. Iduće poglavlje posvećeno je općenito otvorenom pristupu znanstvenim informacijama. Najprije je objašnjen i definiran sam pojam na temelju najznačajnijih inicijativa o otvorenom pristupu – Budimpeštanske inicijative, Bethesdanske izjave i Berlinske deklaracije. Izložena je povijest otvorenog pristupa – od začetaka u temeljima znanstvene komunikacije do današnjih dana. Prikaz najznačajnijih dokumenata o otvorenom pristupu pokazao je da su ga znanstvenici, knjižničari i brojne svjetske udruge podržali od samog početka. Otvoreni pristup ostvaruje se kroz otvoreno dostupne časopise i repozitorije. Izdavači otvoreno dostupnih časopisa mogu objavljivati isključivo u otvorenom pristupu, a postoje i izdavači koji nude opciju plaćenog otvorenog pristupa. Pri uspostavi otvoreno dostupnih repozitorija važan je odabir softvera te kompatibilnost s protokolom za pobiranje metapodataka Inicijative za otvorene arhive. Opisani su problemi koji se u otvorenom pristupu javljaju vezano uz autorsko pravo te su prikazane mogućnosti rješavanja problema licencama kojima autor predaje samo dio prava. Na kraju poglavlja je kroz niz istraživanja svjetskih znanstvenika objašnjeno na koji način otvoreni pristup utječe na promjenu vidljivosti i citatni utjecaj znanstvenih članaka. Slijedi poglavlje o otvorenom pristupu u zemljama znanstvene periferije. Opisane su sve specifičnosti takvih zemalja. Posebno su obrađeni problemi zemalja u razvoju, opisani su projekti koje razvijene zemlje provode kako bi olakšale pristup znanstvenim informacijama znanstvenicima iz zemalja u razvoju. Drugi dio poglavlja posvećen je otvorenom pristupu u Hrvatskoj. Hrvatska je u specifičnom položaju – znanstvena zajednica je mala, jezik nije razumljiv većini svjetskih znanstvenika, a financijska sredstva koja država izdvaja za znanost znatno su manja od onih u razvijenim zemljama (iako veća nego u zemljama u razvoju). U Hrvatskoj je otvoreni pristup prepoznat kao mogućnost olakšavanja pristupa znanstvenim informacijama. Olakšavajuća okolnost je neprofitabilnost izdavača znanstvenih časopisa koji ne ograničavaju dostupnost cjelovitim tekstovima članaka. Prikazani su znanstveni i stručni skupovi i radovi o otvorenom pristupu. Objašnjeni su terminološki problemi nastali prilikom prevođenja ponekih izraza s engleskog jezika. U završnom poglavlju prikazano je istraživanje otvorenog pristupa u Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je prikupiti podatke o hrvatskim otvoreno dostupnim časopisima i repozitorijima te uočiti je li specifičnost hrvatske znanstvene zajednice utjecala na neprihvaćanje otvorenog pristupa. Istraživanje je provedeno metodama analize sadržaja mrežnih stranicama, statističkom analizom te deskriptivnom i komparativnom metodom. Uredništva hrvatskih znanstvenih časopisa u velikoj mjeri prihvaćaju otvoreni pristup, uključuju se u Hrčak, portal hrvatskih znanstvenih časopisa, u bazu Directory of Open Access Journals, a često održavaju i vlastite mrežne stranice. Drugi dio istraživanja obuhvatio je otvoreno dostupne repozitorije te je zaključeno da u Hrvatskoj ne postoji velik broj takvih repozitorija. Uglavnom su nastali na inicijativu knjižničara koji rade u knjižnicama pri znanstvenim ustanovama, a knjižničari ih i održavaju. Problemi su vezani uglavnom uz nedostatak osoblja, odabir i prilagodbu softvera te uz autorska prava. Zaključeno je da je Hrvatska prepoznala svjetski pokret otvorenog pristupa kao značajan za povećanje vidljivosti hrvatskih znanstvenih informacija u domaćoj i svjetskoj znanstvenoj zajednici. Donesene su preporuke za daljnji razvoj u kojima su navedene aktivnosti koje bi trebala provoditi država, uredništva časopisa i knjižnice pri znanstvenim ustanovama.

DOAJ; Hrčak; kriza dostupnosti znanstvenih informacija; OAI-PMH; otvoreni pristup; znanstvena komunikacija; otvoreno dostupni časopis; otvoreno dostupni repozitorij; periferne znanstvene zajednice

nije evidentirano