hrvatski

Sociološki osvrt na urbane aspiracije građana Zagreba

Predodžbe o Zagrebu u cjelini uvjetovane su polarizacijom predodžbe o Zagrebu kao zavičajnom mjestu lokalne prisnosti, privrženosti gradu i sigurnosti, te Zagrebu – velegradu kojeg karakterizira labirintska masovnost, otuđenost i ekologijska rizičnost. Razdioba odgovora po sedamnaest navedenih dijelova grada djelomično je opterećena predloženim administrativnim razgraničenjem četvrti. Naspram pogodnosti koja se najkraće može opisati kao “dobra lokacija”, život na području Donjeg Grada određen je ekologijskom rizičnošću. Ispitanici iz Gornjeg Grada i Medveščaka, te iz sjevernog dijela Trešnjevke vlastite četvrti općenito drže privlačnima za život. Glavni prioriteti su, po njihovom mišljenju: uređivanje prometnica, regulacija prometa i javnog prijevoza. Ispitanici iz Trešnjevke, doduše, sugeriraju transformaciju po predlošku Jaruna, ali se kao dominantan i u tradicijskom iskustvu pozitivan stambeni model, ustaljuje obiteljska kuća s okućnicom. Na sličan način, po sugestijama ispitanika, dala bi se nadvladati kaotičnost okoliša u Trnju. Sudeći po odgovorima o doživljaju grada i vlastite četvrti, ali i po urbanim aspiracijama, uočavamo sličnost između ispitanika iz Maksimira i Črnomerca. Obje četvrti pripadaju širem gradskom centru, te su i funkcionalni i urbanistički logičan produžetak centra na istok i zapad. Usporedba, pak, novijih gradskih stambenih četvrti: Novog Zagreba (istok i zapad) i Trešnjevke (jug) pokazuje da je riječ o bitno različitim dijelovima grada. Dok je Novi Zagreb (ranije nastao) područje izgradnje masovnih “spavaonica”, nebodera i zgrada koje veličinom prelaze mjeru humanosti, dotle su neka naselja Trešnjevke – juga (a posebno ona građena 80-ih godina) vratila stambenu izgradnju u ljudsku mjeru. Peščenica – Žitnjak i Donja Dubrava četvrti su koje klize prema periferiji. Na tu stranu vuče ih preteški uteg zagrebačke industrije, ali i tip naselja koje on diktira. Preplavljujući pak mala ruralna naselja na rubovima grada i insertirajući ih u administrativni gradski korpus, Zagreb nije na adekvatan način valorizirao ni njihov ni svoj, gradski, identitet. Rijetki su bivši ruralni lokaliteti koji su, ušavši formalno u grad, prerasli u suvremene gradske stambene četvrti ili koji su zadržali, unapređujući je, atmosferu ruralnog ambijenta.

urbani razvitak; aspiracije stanovnika; Zagreb

nije evidentirano