hrvatski

Infrastruktura prostornih podataka o moru kao integralni dio nacionalne infrastrukture prostornih podataka

Površina kopnenog dijela teritorija Republike Hrvatske iznosi 56 488 km2 (kopno i otoci), površina unutarnjih morskih voda 12 498 km2, a teritorijalnog mora 18 981 km2. Dakle, ukupna površina morskog prostora, nad kojim Republika Hrvatska ostvaruje suverenitet, iznosi 31 479 km2 ili 55, 7% površine kopnenog dijela Hrvatske. Ako površini unutarnjeg i teritorijalnog mora dodamo još i površinu zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa, koja iznosi 23 870 km2, dobijemo respektabilnu površinu morskog prostora od ukupno 55 349 km2 ili 97.9% površine kopnenog dijela Hrvatske (Frančula i dr., 1993 ; Leder i Filipović, 2007). Republika Hrvatska dužna je prostorno definirati svoj kopneni i morski teritorij. Na obalnom području (pojasu) ili u obalnoj zoni postoji interakcija između kopna i mora, pa tako na tom području postoji i povezanost prostornih podataka, koji se često razmatraju i prikazuju zajedno. Obalno područje (prema Programu Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša - United Nations Environment Programme - UNEP) označava geomorfološko područje s obje strane obalne crte u kojem se međusobno djelovanje između pomorskih i kopnenih dijelova odvija kroz složene ekološke sustave, koje čine biotske i abiotske komponente, životni prostor za ljudske zajednice i njihove društvenogospodarske aktivnosti. To područje je geografski definirano vanjskom granicom teritorijalnog mora i pojasom kopna do prva cestovne ili željezničke komunikacije u užem smislu, odnosno do vrha prve planine u širem smislu (UNEP, 1995). Obalna zona obično uključuje obalu mora (oceana) kao i dio kopna koji s njim graniči i na kojega more ima utjecaj (http://www.eoearth.org/article/Coastal_zone). Državna geodetska uprava DGU je jedan od glavnih subjekata Nacionalne infrastrukture prostornih podataka NIPP-a (National Spatial Data Infrastructure – NSDI) u Hrvatskoj, koji prema „Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina“ iz siječnja 2007. godine, uspostavlja osnove u Republici Hrvatskoj. Prostorni podaci uključeni u NIPP su svi podaci državne izmjere i katastra nekretnina, hidrografski podaci, te podaci o prometnicama, zaštićenim područjima ili objektima, prostornom planiranju, zaštiti okoliša, podaci iz prostornih registara, statistički prostorni podaci, geološki, pedološki i drugi specijalizirani podaci (Grubić i dr, 2009). Publikacija „Infrastruktura prostornih podataka u Republici Hrvatskoj“ (DGU, 2008) spominje hidrografske podatke koji su samo manji dio podataka o moru, a imaju veliku ulogu u projektu NIPP Hrvatska. U njoj se, također spominje, da Međunarodna hidrografska organizacija (International Hydrographic Organization - IHO) osigurava tehničke specifikacije i smjernice za normiranje podataka, koje ne prate norme s područja geografskih informacija. Nadalje, tvrdi se da će prilikom integracije biti potrebno usklađivanje ili konverzija podataka, ukoliko će se oni koristiti uz “tradicionalne” geoprostorne podatke. S ovim tvrdnjama se autori ovog rada ne bi mogli složiti. IHO je početkom 2008. godine utemeljio radnu grupu za infrastrukturu prostornih podataka o moru - IPPM (Marine Spatial Data Infrastructure Working Group - MSDIWG), prateći svjetske trendove povezivanja podataka hidrografske zajednice s NIPP-om. IHO članice koriste normu S-57 za prijenos digitalnih hidrografskih podataka (S-57 Transfer Standard for Digital Hydrographic Data) definiranu prema međunarodnoj normi ISO/IEC 8211 (Specification for a data descriptive file for information interchange) za definiranje okvira podataka (IHO, 2000). ISO/IEC 8211 norma predviđa neovisni datotečni mehanizam za prenošenje podataka, koji omogućava osim prijenosa i opis organizacije podataka. Nova IHO norma S-100 (IHO Geospatial Standard for Hydrographic Data), za koju se očekuje da će 2010. godine stupiti na snagu, osigurava suvremenu hidrografsku normu geoprostornih podataka, koja može podržati širok spektar izvora digitalnih hidrografskih podataka i potpuno je usklađena s matičnim međunarodnim prostornim normama. Tako, na primjer ISO 19100 serija geografskih normi omogućava lakšu integraciju hidrografskih podataka i aplikacija u IPPM. Za prikaz kopnenih podataka (Državne geodetske uprave) i podataka o moru (Hidrografski uredi) obično se koriste različiti koordinatni sustavi, različite projekcije, različiti datumi (horizontalni i vektikalni) ; različita mjerila te se prikazuju različiti sadržaji. Rezultat toga je da korisnici ne mogu jednostavno referirati svoj objekat konzistentno u području obalne zone. Stoga bi se NIPP trebalo (kao to i druge države rade) integrirati kopnene i morske podatke definirajući infrastrukturu prostornih podataka o moru IPPM. Načelno riješenje IPPM trebao bi biti zajednički okvir koji podržava: interoperabilnost koordinatnih sustava i datuma ; interoperabilnost objekata koji su smješteni duž dogovorene granice i interoperabilnost objektnog kataloga. Takav koncept trebao bi rezultirati kontinuiranom povezanošću prostorne i infrastrukture prostornih podataka o moru. Integracija kopnenih i osnovnih informacija o moru postaje veliki problem za mnoge države, a samo nekoliko zemalja ima službu za rješavanje ovog problema (Murray, 2007). U ovom radu daje se pregled aktivnosti na integriranju kopnenih i morskih prostornih informacija Međunarodne hidrografske organizacije i njenih država članica. Kako u Republici Hrvatskoj ne postoji okvirna povezanost (kontinuitet) prostornih informacija kopno-more, postupak lociranja i referenciranja prostornih informacija kopno-more problematičan je i kompliciran, posebno za korisnike podataka. Stoga postoji sve veća i žurna potreba za kreiranjem povezanosti između IPP modela koji bi prevladali jaz između prostora kopnenog i morskog okoliša. Jednako tako, s promjenama klimatskih uvjeta, koje rezultiraju već zabilježenim uzdizanjem razine mora i učestalim ekstremnim meteorološkim prilikama, javlja se potreba za pažljivim upravljanjem morskim, a naročito priobalnim resursima, u takvom dinamičnom okolišu. Integriranje kopnenih i morskih prostornih informacija postaje sve veći problem za mnoge zemlje, pa tako i za Republiku Hrvatsku.

MSDI ; NSDI

nije evidentirano