hrvatski

Školski vjeronauk i župna zajednica - Prema odnosu povjerenja i suradnje

Trinaest godina nakon ponovnog uključivanja vjeronauka u odgojno-obrazovni sustav javnih škola u Hrvatskoj i njegova profiliranja kao školskog predmeta javlja se potreba tematiziranja i pojašnjavanja odnosa između školskog vjeronauka i župne zajednice. Neizrečena, a implicitno naglašeno prisutna različita očekivanja s jedne i s druge strane mogu dovesti do pogubna međusobnog optuživanja i sumnjičenja koje uvelike šteti i učenicima i vjeroučiteljima i župnim zajednicama kao i samoj kršćanskoj vjeri. Vjeronauk kao nastavni predmet koji se oblikuje po mandatu Crkve za samu Crkvu postaje privilegiranim mjestom susreta s crkveno distanciranim kršćanima i dijaloga sa sekulariziranim svijetom današnjice, mjestom pedagoškog služenja mladim generacijama te mjestom traženja novog govora vjere i učenja jezika nove evangelizacije. Takav vjeronauk treba snažnu potporu živih kršćanskih zajednica na koje učenike može uputiti, zajednica koje su zauzete za čovjeka i čovječanstvo, a u kojima se ostvaruju trajan dijalog i suradnja među generacijama tako da djeca i mladi u njima imaju ravnopravno mjesto. U traženju novog odnosa između vjeronauka i župne zajednice izuzetno važnu ulogu igraju vjeroučitelji koji trebaju oblikovati vjeronauk tako da on služi i koristi svim učenicima, a ne samo onima koji se potpuno identificiraju s kršćanskom vjerom. Vjeroučitelji/ce moraju nastojati oko izgradnje dijaloško-suradničkog odnosa prema župnoj zajednici, njezinu vodstvu i roditeljima svojih učenika, ali s druge strane moraju imati snažnu podršku župnih zajednica i u njima naći emocionalni oslonac u ispunjavanju svoga veoma zahtjevnog poslanja.

Školski vjeronauk; župna zajednica; vjeroučitelj/vjeroučiteljica; crkveno distancirani kršćani; novi govor vjere; nova evangelizacija; pedagoško utemeljenje vjeronauka; ciljevi vjeronauka; religiozni odgoj; suradnja odgojnih čimbenika; mladi u župnoj zajednici

nije evidentirano