hrvatski

Mikrosatelitski lokusi istarskoga goveda i slavonsko srijemskoga podolca

U ovome se radu uznastojalo istražiti pojavnost mikrosatelitskih lokusa u genomu preostalih stada istarskoga goveda i slavonsko srijemskoga podolca, te pridonijeti spoznajama o trenutačnome stanju genske strukturiranosti istraživanih životinja i odrediti njezine specifičnosti vrijedne za daljnja genetička istraživanja podolskih pasmina koje žive na tlu Hrvatske. Istraživanje je uključilo po dvadeset nasumce odabranih istarskih goveda i slavonsko srijemskih podolaca. Uzorci krvi uzimani su venepunkcijom, a u laboratoriju je, sukladno postupniku tvrtke Macherey-Nagel, izdvojena čista genomska DNA. Potome su uzorci DNA umnažani postupkom lančane reakcije polimerazom (PCR), a genska je analiza obavljena kapilarnom elektroforezom u uređaju ABI Prism 310 Genetic Analyzer (Applied Byosistems). Rezultati elektroforeze uzoraka, odnosno pojavnosti i usporedbe veličine alela mikrosatelitskih lokusa obrađeni su računalnim programima ABI Prism Genemapper Software (Applied Byosistem). Nakon uvriježenih statističkih provjera homozigotnosti i heterozigotnosti, te značajnih uočenih vršnih vrijednosti (χ2-test, Fischerov exacttest, Mann-Whitneyev test) izračunavana je genska raznolikost uz faktorijelnu analizu korespondencije s pomoću programa Genetix 4, 05. U istraživanju je uspjelo prikazati 423 (96, 14%) genotipa, te se rezultati mogu ubrojiti u vrlo uspješne, a istodobno pokazuju valjanost pretraživane DNA u krvnim uzorcima kao primjerenom izvoru DNA. Genotipovi su istarskih i slavonsko srijemskih podolaca pokazali različitosti pojavnosti jedanaest pretraženih mikrosatelitskih lokusa. Pri tome su zabilježene statistički značajne razlike učestalosti homozigotnosti i heterozigotnosti za lokuse BM2113, TGLA53, TGLA122, ETH3 i BM1824. U istraživanju je ustvrđeno ukupno 203 različitih alela uz neznatnu razliku između skupina istarskih goveda ( X =12, 55 alela) i slavonsko srijemskih podolaca ( X =11, 73 alela). Vršne vrijednosti elektroferograma izdvojenih alela bile su različite na pojedinim lokusima uz statistički značajnu razliku za alele ETH10, TGLA122 i BM1824. Raščlambom pojedinačne pojavnosti mikrosatelitskih lokusa i alelske varijabilnosti izražene su razlike bile još uočljivije. Promatramo li usporedno obje istraživane skupine podolskih goveda uočljiva je sličnost alelske varijabilnosti u mikrosatelitskog lokusa TGLA227 koji je u objema promatranim skupinama bio izrazito varijabilan, te u manje varijabilnih lokusa ETH10, ETH3, ETH225. Približna sličnost postojala je i u lokusa TGLA 53, TGLA126 i BM1824, veće su razlike zabilježene u lokusa BM2113, SPS115 i TGLA122, a najveće su razlike alelske varijabilnosti uočene u lokusa INRA23. Razdioba genetske srodnosti unutar istraživanih skupina i različitosti između njih iskazana je indeksima FIS, FIT i FST. Indeks srodnosti (FIS) u obiju je istraživanih skupina imao neke vrijednosti negativna predznaka, što uz uočene visoke vrijednosti heterozigotnosti upućuju na moguć utjecaj drugih pasmina. Pri tome su veće vrijednosti negativna predznaka zabilježene za mikrosatelitske lokuse BM1113, ETH10 i SPS115 u istarskih goveda, te za lokus ETH10 u slavonsko srijemskih podolaca. Indeks srodstva unutar cijele populacije (FIT), odnosno ukupnog otklona od Hardy-Weinbergova zakona, imao je visoke vrijednosti pozitivna predznaka, što pokazuje genetsku diferencijaciju među subpopulacijama. Indeks fiksacije (FST), odnosno mjera različitosti između skupina unutar populacije imao je za sve lokuse srednju vrijednost X =0, 07336, te pokazuje da prosječni stupanj genetske različitosti istraživanih skupina nije statistički značajan. Umjerena genetska različitost ipak je zabilježena na pojedinim lokusima (BM2113, TGLA53, TGLA122, INRA23, ETH3, i ETH10), a posebice je bila izražena na ETH225.Faktorijelna analiza korespondencije pokazala je prostorno grupiranje jedinki na osnovi genotipa, te je uočljivo razdvajanje obiju istraživanih skupina goveda. Pretraživanjem i usporedbama mikrosatelitskih lokusa pokazana je njihova učinkovita i pouzdana primjenjivost kao valjanih biljega u razlučivanju pa i molekularnoj kategorizaciji, te srodstva u pojedinoj pasmini goveda. Ustvrđeni specifični polimorfizmi lokusa dokazuju da istarska goveda i slavonsko srijemski podolci imaju srodne genetske značajke, ali da istodobno postoje i stanovite različitosti među pasminama, te varijacije unutar istovrsnih pasmina. Pokazane činjenice mogu poslužiti kao početni doprinos u daljnjim istraživanjima genetičke raznolikosti između i unutar podolskih pasmina koje nastanjuju našu i susjedne države, a mogle bi pridonijeti proučavanju njihove evolucijske povijesti, pa i podrijetla istarskoga goveda. Rezultati istraživanja imat će i praktičnu primjenjivost, napose u sklopu programa zaštite i uzgoja u očuvanju naših izvornih podolskih pasmina.

govedo; molekularna genetika; mikrosatelitski

nije evidentirano