hrvatski

Osvrt na model(e) dosadašnjeg razvitka Siska

U tekstu autor teži tipološki razdijeliti glavne skupine razvojnih čimbenika i mobilizacijskih sredstava koje se mogu uočiti u razvojnoj arheologiji grada Siska. Zaključuje kako je najtočnije razlikovati četiri takve skupine. U prvoj su skupini čimbenici kojima je korijen u nedovršenoj/nepostojanoj gradskoj subjektivnosti. Nedovršenost je strukturno svezana sa zakašnjelom urbanom evolucijom Siska. U drugoj su skupini čimbenici kojima je korijen u ulozi Siska kao pogranična mjesta/trđave. Ta je uloga nametala Sisku, nerijetko, zadaće pogranične postaje, a nije dopuštala autonomnu preobrazbu. U trećoj su skupini čimbenici i mobilizacijska sredstva oblikovana u razdoblju prve hrvatske modernizacije. Po autorovoj ocjeni, to je razdoblje u Sisku prisutno od sticanja položaja slobodnog kraljevskog grada (1874.) do 1940., kada se okončava prvojugoslavensko razdoblje. Tada je Sisak oblikovan kao mali/industrijski grad, s nužnim urbanim okvirom i koncentracijom potrebnih djelatnosti i institucija. U četvrtoj su skupini čimbenici kojima je korijen u drugoj hrvatskoj modernizaciji koja se zbiva u socijalističkom razdoblju (1946.-1990.). Tada je Sisak prerastao u srednji grad s ekstremnom industrijskom strukturom i tipičnim strukturnim konfliktima grada zasnovana na (paleo)industriji. Autor, u zaključnom odjeljku, ukazuje da bi bilo potrebno razlikovati i treću hrvatsku modernizaciju (nakon 1990. godine); ali, po ocjeni autorovoj, njezini su obrisi još nestabilni, pa je opravdano držati kako treći predložak modernizacije u hrvatskom društvu još nije oblikovan. Bez njega, ocjenjuje autor, i sisačka je perspektiva teško odredljiva.

urbani subjekt, Sisak, razvojni modeli

nije evidentirano