hrvatski

Zubne Keramike - Gdje, Kada, Kako?

Suvremeni gradivni materijali u stomatološkoj protetici su izuzetno poboljšani i mogu u potpunosti postići funkcionalnu i estetsku rekonstrukciju tvrdih zubnih tkiva. Zubna keramika zbog svojih svojstava (biokompatibilnost, inertnost na uvjete okoline, estetike) u upotrebi je dugi niz godina. Zbog prvenstveno estetskih nedostataka metal-keramičkih nadomjestaka, razvila se cijela lepeza potpunih keramika. Upravo zbog velikog broja novih keramičkih materijala postoji potreba detaljnije podjele u svrhu njihove kvalitetnije kliničke primjene. Tako se zubna keramika može podijeliti obzirom na: -tehniku izradbe (na keramike za sinteriranje, lijevanje, strojne, infiltracijske te toplo-prešane) -glavnu kristaliničnu fazu (koje sadrže leucite, aluminijev oksid, cirkonijev oksid, kristale tinjca, hidroksiapatite, litijeve disilikate i spinele) -uporabu (za izradu pojedinačnih krunica u prednjem i/ili stražnjem dijelu zubnog niza, tro i/ili više člane mostove, inlay-e, onlay-e, ljuske) -temperaturu pečenja (koje se peku na niskim, srednjim i visokim temperaturama) - otpornost na lom, -trošenje i -optička svojstva. Pregledom literature je pronađeno nekoliko različitih podjela koje se preklapaju i redovito zbunjuju terapeuta i zubnog tehničara. Svrha ovog rada je dati pregled novih keramičkih materijala s posebnim osvrtom na njihovu kliničku primjenu, sistematizirati podjelu i olakšati odabir materijala za određeni klinički slučaj.

Zubna keramika; indikacije; klinička uporaba

nije evidentirano