hrvatski

Fenotipske značajke mesnatosti crne slavonske svinje-ugrožene pasmine

Crna slavonska svinja s obzirom na brojnost životinja (153 krmače, 45 nazimica i 15 nerastova – izvor: HSSC, 2000), spada u skupinu ugroženih pasmina. Zbog male populacije, posebice malog broja nerastova ove pasmine, prijeti joj i uzgoj u srodstvu. Neistražene su mogućnosti korištenja gena crne slavonske svinja u popravljanju kvalitete mesa i konstitucijskih svojstava svinja plemenitih pasmina (genotipova) i uključivanje u uzgojne programe. Istraživanje je provedeno na po deset grla švedskog landrasa, kao kontrolne skupine, i crne slavonske svinje. Svinje su zaklane s tjelesnom masom sa 105 kg. Hranidba je bila ad libitum krmnom smjesom sa 14% sirovih bjelančevina i 14, 02 MJ probavljive energije. Disekcija desnih svinjskih polovica bila je prema Wenigeru i sur. (1963). Crna slavonska svinja ima slabiju kvalitetu polovica, tj. mesnatost (38, 50%), ali bolju kvalitetu mesa s obzirom na pH1 (6, 78), pH2 (5, 86), sposobnost vezanja vode (3, 98 cm2), boju (prema NPPC skali ocjena je 4) i gubitak mase (0%), u odnosu na iste pokazatelje švedskog landrasa (56, 49% ; 6, 10 ; 5, 80 ; 6, 99 cm2, 3, 00 i 1, 20%). Meso crne slavonske svinje ima više intramuskularne masti (5, 95%), a manje vode i bjelančevina (71, 40% i 21, 30%) u odnosu na meso švedskog landrasa (1, 98% ; 73, 50% i 23, 49%). Zbog niske proizvodnosti (mesnatosti) crna slavonska svinja nije profitabilna za uzgoj isključivo u čistoj pasmini, ali je potrebno istražiti mogućnost korištenja gena ove pasmine u popravljanju kvalitete mesa svinja mesnatih genotipova i stvaranju genotipova svinja pogodnih za otvoreni sustav držanja i proizvodnju nekih autohtonih tradicijskih suhomesnatih proizvoda (npr. kulen).

Crna slavonska svinja ; ugrožena pasmina ; mesnatost ; kvaliteta mesa

nije evidentirano