hrvatski

Novi sustav tajnosti podataka u Republici Hrvatskoj

Pitanje zaštite tajnosti podataka javnih tijela u Republici Hrvatskoj već dulje vremena izaziva pažnju ne samo stručne već i ukupne javnosti. Može se slobodno reći kako Zakon o zaštiti tajnosti podataka iz 1996. nije ispunio svoje ciljeve. Mnoga javna tijela nisu uspostavila učinkovit sustav čuvanja tajnih podataka, a posebno se aktualizirao problem njihove deklasfikacije, tako da su tajni i bivši tajni podaci u ekstremnim slučajevima postali sredstvo političkih i osobnih obračuna. Takva praksa jednostavno nije primjerena demokratskoj državi, a i predstavlja bitan sigurnosni rizik po nacionalne interese. Zakon o tajnosti podataka uvodi sasvim nova pravila i u svakom slučaju povećanu odgovornost za tajne podatke. U tom smislu, osim uvođenja nove i jednostavnije podjele, preciziranja postupka klasifikacije i deklasifikacije te uvođenja kategorije neklasificiranih podataka, propisuje i kako državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima, vode evidenciju o izvršenim uvidima i postupanju s klasificiranim podacima ; što je svakako dobrodošla novost. Pravnim osobama čiji tajni podaci ne ulaze u opseg ovog Zakona, tj. predstavljaju poslovnu tajnu, iznimno je važno donijeti odgovarajuće opće akte (pravilnici) u cilju zaštite njihovih tajnih podataka – jer će to pitanje sve manje biti predmetom regulacije od strane države, osim u segmentu zaštite osobnih podataka.

tajnost podataka; Zakon o tajnosti podataka; klasifikacija; deklasifikacija

nije evidentirano