hrvatski

Dvojnost u evoluciji satelitnih DNA: brze promjene nasuprot opstojnosti nukleotidnog slijeda

Uzastopno ponovljene sekvence DNA, poznate kao satelitne DNA, zastupljene su u velikom broju kopija u heterokromatinskim genomskim odjeljcima svih eukariota u kojima ponekad izgrađuju i više od 50% genomske DNA. Velike razlike u sekvencama satelitnih DNA koje su opažene među vrstama tradicionalno se objašnjavaju kao posljedica brzog nakupljanja mutacija u reproduktivno izoliranim skupinama organizama, kao posljedica nepostojanja selektivnog pritiska. Model biblioteke satelitnih DNA objašnjava promjene putem amplifikacija i kontrakcija jedinica ponavljanja u skupini satelitnih DNA, koja je zajednička za grupu organizama. Ovaj fenomen ne uključuje nužno brze promjene u samom nukleotidnom slijedu pojedinih satelitnih DNA. I doista, neke satelitne DNA ukazuju na sačuvanost nukleotidnog slijeda tijekom dugih evolucijskih razdoblja. Nedavna analiza međuvrsno sačuvanih ponavljanja koja istovremeno postoje u oblićima korijenovih kvržica roda Meloidigyne upućuju na dvije faze u evoluciji satelitnih DNA. Prva faza je umnažanje sekvence DNA i formiranje uzastopnog slijeda kao rezultat utjecaja i selektivnog pritiska i nasumičnih događaja. Druga faza je dugotrajna opstojnost jednom uspostavljenih nizova satelitnih DNA u biblioteci. Čak i tada, brza diverzifikacija nukleotidnih sekvenci satelitnih DNA može se postići mutacijskim događajima u jedinicama ponavljanja smještenim na krajevima uzastopnog slijeda, u područjima ograničene homogenizacije sekvence DNA te umnažanjem mutiranih varijanti u nove nizove. Opstojnost i brza promjena tijekom evolucije predstavlja dvostruku osobinu satelitnih DNA koja može zajamčiti dugotrajnu stabilnost u interakcijama sadržanim u nekim osnovnim ulogama heterokromatinskih kromosomskih segmenata, kao što su unutar i oko centromernog područja u kojima brza prilagodba DNA-proteinskih interakcija može biti ključna u održavanju kromosomskog integriteta i funkcija.

ponovljene sekvence DNA ; usklađena evolucija ; model biblioteke ; heterokromatin

nije evidentirano