hrvatski

Etički problem palijativne skrbi u obiteljskoj medicini

Palijativna skrb je aktivna i totalna briga za bolesnika, čija bolest ne regira na postupke liječenja, radi postizanja najviše moguće kvalitete života za bolesnika i njegovu obitelj. Cilj je istraživanja na prigodnom uzorku liječnika obiteljske medicine utvrditi čimbenike koji su od značaja za uspješnost provođenja palijativne skrbi na području grada Osijeka i Doma zdravlja Osijek. Primjenom anketnog upitnika, 35 liječnika obiteljske medicine ocijenilo je koliko su njihovo znanje, iskustvo i vještine i broj posjeta bolesnicima na palijativnoj skrbi u skladu sa zdravstvenim potrebama, doktrinom i etičkim principima u pružanju zdravstvene zaštite, te ocijenili čimbenike koji ograničavaju pružanje palijativne skrbi: organizaciju rada i suradnju s djelatnošću kućne njege i polikliničko- konzilijarne službe, propise o korištenju lijekova i uporabu sanitetskog materijala, znanje o terapiji boli, suradnju s obiteljima, pravo oboljelih na potpunu informaciju o svojoj bolesti, te predložiti mjere za poboljšanje palijativne skrbi. Rezultati istraživanja ukazuju da postoji niz čimbenika organizacijskog, stručnog, financijskog i etičkog karaktera koji otežavaju provođenje palijativne zaštite. Kao glavni nepovoljni čimbenici navode se : preopterećenost brojem ambulantnih pacijenata ( 51% anketiranih ), nepovoljne mogućnosti korištenja službenog vozila, neposjedovanje automobila ili vozačke dozvole ( 40%, 9%, 3% anketiranih), nepravična naknada (11%), a 68, 6% i 60% liječnika smatra da ih propisi o broju recepata i količini pripisanih lijekova, sanitetskog materijala i pomagala po osiguraniku, te organizacija nabavke ograničava u pružanju palijativne skrbi. Od anketiranih liječnika 74, 3% smatra da oboljelom i njegovoj obitelji treba pružiti onoliko informacija koliko oboljeli i obitelj mogu emocionalno prihvatiti u datom trenutku. Samo 54, 3%, 42, 9% i 54, 3% liječnika izrazito se slaže s time da ima dovoljno znanja, iskustva i vještina za provođenje palijativne skrbi, a 11, 4% smatra da ne raspolaže s dovoljno znanja za praćenje i kontrolu bola oboljelih.Anketirani liječnici naglašavaju nužnost organiziranja kontinuirane edukacije. Iz istraživanja proizlazi da je potrebno sastaviti programe palijativne skrbi uz normiranje svih elemenata rada, ustanoviti organizaciju i podjelu rada, preispitati dovoljnost opsega prava na zdravstvenu zaštitu bolesnika, bolesnika na palijativnoj skrbi, izraditi program permanentne edukacije i uvrstiti u dodiplomsku i poslijediplomsku nastavu sadržaje o palijativnoj skrbi.

liječnik obiteljske medicine; palijativna skrb; etika; organizacija; suzbijanje boli

nije evidentirano