hrvatski

Imunološki čimbenici u procesu cijeljenja rane

Cijeljenje rane je dinamički proces koji na odgovarajući način dovodi do obnove tkivnog integriteta i funkcije. Kada je normalni proces obnove poremećen, nastaje kronična rana. Rana je prekid anatomskog i funkcionalnog integriteta tkiva. Pri nastanku rane organizam pokreće mehanizme koji nastoje taj defekt zatvoriti. U procesu cijeljenja, rana prolazi kroz tri faze: upalnu fazu, fazu kontrakcije i fazu epitelizacije. Kod akutnih rana ove faze se uspješno odvijaju, a rezultat je zacjeljenje rane. Ukoliko rana ne zacjeljuje ona postaje kronična. Biološke razlike između akutne i kronične rane određuju i njihovo različito liječenje. U svim tim fazama sudjeluju imunosne stanice prirođenog i stečenog imunosnog sustava. Ponajprije su važne za sprječavanje širenja infekcije, kasnije u cijeljenju rane, citokini za angiogenezu, kemotaksiju drugih stanica i aktivaciju keratinocita. Proces cijeljenja započinje s koagulacijom, upalom, sintezom temeljne tvari i matriksa, angiogenezom, fibroplazijom, epitelizacijom i kontrakcijom rane. Proliferacija stanica i diferencijacija po važnosti su središnji proces u reparaciji tkivnog oštećenja – nadomještanje neregenerativnih parenhimskih stanica pomoću vezivnog tkiva, koji proizvodi ožiljak. Postoje četiri komponente ovog procesa: migracija i proliferacija fibroblasta, odlaganje ekstracelularnog matriksa, stvaranje novih krvnih žila, te dozrijevanje i organizacija ožiljka. Mnogi temeljni mehanizmi ovih događaja slični su onima koji se pojavljuju tijekom embriogeneze i npr. s abnormalnim rastom u karcinomu. Ovo je kompleks različitih procesa koji se međusobno preklapaju, a mogu se podijeliti u tri faze cijeljenja: upalnu fazu, proliferativnu fazu, te fazu remodeliranja

imunološki čimbenici; cijeljenje rane; faze

nije evidentirano