hrvatski

POTREBA I ISKUSTVO POSTDIPLOMSKOG I TRAJNOG USAVRŠAVANJA LIJEČNIKA OBITELJSKE MEDICINE U OSIJEKU

Obiteljska medicina prepoznata je i prihvaćena kao akademska struka i najpovoljniji oblik integrirane prve razine zaštite, kako u svijetu tako i u našoj zemlji. Razvijala se prvenstveno kao odgovor na povećane osobne, obiteljske i društvene zahtjeve i potrebu pružanja kontinuirane, sveobuhvatne i fizički pristupačne zdravstvene zaštite, s posebnom pozornošću na očuvanju i unapređenju zdravlja te zahtjevu zajednice za učinkovitom i racionalnom zdravstvenom zaštitom. Uvažavajući koncept obiteljske medicine, u Domu zdravlja Osijek su već šezdesetih godina započele brojne aktivnosti na jačanju organizacijske, kadrovske i prostorne osnove kako bi se doktrina obiteljske medicine što prije primjenila u neposrednoj praksi. Dom zdravlja Osijek je, uz potporu zajednice, u razdoblju od 1972. godine do 1987. godine sagradio nove zdravstvene objekte u Osijeku i na seoskom području, u ukupnoj površini od 10700 kvadratnih metara, a za izgradnju je utrošeno 3, 5 milijuna maraka. Osim specijalističkog usavršavanja, snažno se poticala kontinuirana edukacijakako liječnika tako i medicinskih sestara. Od 1974. do 1990. godine na Odjelu opće medicine održano je preko 150 stručnih sastanaka s temama od interesa za rad timova obiteljskih liječnika. U razdoblju od 1967. do 1990. godine specijalizaciju iz obiteljske medicine završilo je 35 liječnika, a 26 medicinskih sestara Odjela za opću medicinu završilo je višu izobrazbu. U razdoblju od 1990. do 1996. godine samo je 9 liječnika upućeno na specijalizaciju iz obiteljske medicine. Organizacijske su promjene u Domu zdravlja, pored problema stručnog usavršavanja, otežale praćenje i evaluaciju stručnog rada svakog pojedinca, te je stručna kontrola i briga o kvaliteti rada prepuštena savjesti svakog pojedinog liječnika. Tridesetgodišnji napori Doma zdravlja Osijek na provođenju kontinuirane i sveobuhvatne zdravstvene zaštite, uloženi napori za specijalističku i trajnu izobrazbu timova obiteljske medicine, ne bi sada smjeli biti zaboravljeni i poništeni, već bi trebali biti poticaj novim naporima kako bi se negativni elementi privatizacije na tom području otklonili.

obiteljska medicina; edukacija; trajno usavršavanje

nije evidentirano