njemački

Pro und kontra: "Serbokroatisch" heute

U ovom opširnom i monografskom radu razlažu se argumenti za i protiv korištenja naziva "srpskohrvatski jezik" u znanosti o jeziku. Prvo se ukratko opisuje kako i kada je došlo do standardiziranja jezika i kako je nastao dvodijelni naziv jezika u 19. stoljeću. Nakon toga se prelazi na današnju situaciju i na pitanje radi li se o jednom ili o nekoliko standardnih jezika. Analiziraju se argumenti i protuargumenti koji se navode kad se traži odgovor na to pitanje. Riječ je o propitivanju sljedećih tvrdnji: 1) hrvatski narod naziva svoj jezik "hrvatski", srpski narod naziva svoj jezik "srpski", Bošnjaci nazivaju svoj jezik "bosanski", itd., pa zato i lingvistika treba tako nazivati jezik ; 2) u ustavima država piše "hrvatski jezik", "srpski jezik", "bosanski jezik", itd., pa zato i lingvistika treba tako nazivati jezik ; 3) lingvistika nije u stanju dati odgovor na pitanje da li se radi o jednom ili o nekoliko jezika, pa zato treba preuzeti ono što politika kaže o jeziku ; 4) međusobna razumljivost nije kriterij za određivanje da li se radi o jednom ili o nekoliko jezika ; 5) to su različiti jezici u smislu Ausbau-jezika ; 6) to su različiti jezici kao u skandinavskom slučaju ; 7) veliki razlikovni rječnici dokazuju da se radi o nekoliko jezika ; 8) gramatike, rječnici i pravopisi nose u naslovu oznaku "hrvatski", "srpski", "bosanski", "crnogorski", što znači da se radi o četiri jezika ; 9) u 19. stoljeću je jedan jezični projekt vrlo brzo uspio: naime, u Zagrebu je u 19. st. kajkavski zamijenjen štokavskim za par desetljeća, što znači da bi i sadašnji projekt pravljenja jezičnih razlika mogao već za par desetljeća proizvesti različite jezike ; 10) naziv "srpskohrvatski jezik" treba zamijeniti nazivom "bosanski/hrvatski/srpski" ; 11) naziv "srpskohrvatski" danas može označavati samo dijasistem, a ne standardni jezik ; 12) naziv "srpskohrvatski" danas može označavati samo "jezik kao sistem", a ne "jezik kao standard" ; 13) sociolingvistički gledano radi se o nekoliko jezika, lingvistika se treba ravnati prema sociolingvistici. U članku se kritički analizira i jedna matrica obilježja za standardne jezike koju je sastavio Roland Marti, i jedna koju je sastavila Monika Wingender. Zaključno se u članku navodi definicija policentričnog standardnog jezika i primjenjuje se na opis domaće jezične situacije.

Soziolinguistik; Sprachpolitik; Standardsprache; polyzentrische Sprache; plurizentrische Sprache; gegenseitige Verständlichkeit; Ausbausprachen; Diasystem; Sprachenname; Differenzwörterbücher; Kroatisch; Serbisch; Bosnisch; Montenegrinisch; Serbokroatisch

Rad je indeksiran u MLA International Bibliography, u Linguistic Bibliography i u Online-Bibliographie der deutschsprachigen Slavistik.