hrvatski

Mikropropagacija hortikulturnih vrsta

Mikropropagacija kao način vegetatvnog razmnožavanja in vitro koristi se već niz godina. Postoje različite metode mikropropagacije, a mogu se podijeliti na (1) metode kod kojih nove biljčice nastaju propagacijom iz postojećih meristema (metoda pojedinačnih nodijskih segmenata i metoda aksilarnog pupanja) i (2) metode kod kojih nove biljčice nastaju de novo (organogeneza i somatska embriogeneza). Kod prve dvije metode, koje su vrlo slične in vivo vegetativnom razmnožavanju, očuvana je genotipska stabilnost potomstva, dok se mikropropagacijom koristeći druge dvije metode u potomstvu mogu pojaviti somaklonovi. Mikropropagacija se osim u svrhu brzog klonskog razmnožavanja može primijeniti i u svrhu eliminacije patogena (ako se kreće od meristema), dugoročnog čuvanja germplazme in vitro i propagacije biljaka dobivenih mutacijama (očuvanje vrijednog genotipa). Da bi se mikropropagacija primjenila komercijalno mora biti ekonomski isplativa. Danas se u svijetu mikropropagiraju različite hortikulturne biljne vrste, uglavnom ukrasne, ali i voćne – ponajviše voćne podloge. U radu su dani preliminarni rezultati vlastitih istraživanja mikropropagacije voćne podloge Gisela 5.

mikropropagacija; ukrasne vrste; voćne vrste

nije evidentirano