Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Anatomy and physiology of the head and neck pain (CROSBI ID 555603)

Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | domaća recenzija

Šimić, Goran Anatomy and physiology of the head and neck pain // "Glavobolje u kliničkoj praksi". 2009

Podaci o odgovornosti

Šimić, Goran

engleski

Anatomy and physiology of the head and neck pain

U uvodnom dijelu izlaganja je najprije dan pregled inervacije krvnih žila mozga, venskih sinusa i dure mater putem neurona trigeminalnog ganglija čiji akson završava u tzv. trigemino-cervikalnom kompleksu. Epikritička bol iz inervacijskih područja triju grana trigeminalog živca (V/I - n. ophtalmicus, V/II - n. maxillaris, V/III - n. mandibularis) prenosi se A-delta vlaknima do nucleus sensibilis principalis (pontis), te dalje neotrigeminotalamičkim putem do moždane kore. Nasuprot tome, tupa bol što započinje polimodalnim nocireceptorima, a prenosi se nemijeliniziranim C vlaknima do n. tractus spinalis nervi trigemini i dalje paleotrigeminotalamičkim putem, ne slijedi topografiju dermatoma, već u kranijalnom dijelu spinalne jezgre reprezentira oralno i perioralno područje, te se dalje proteže po sustavu „ lukovice“ . Duboka visceralna bol iz struktura glave i vrata prenosi se nociceptorima dubokih tkiva i arhitrigeminotalamičkim putem preko kaudalnog dijela n. tractus spinalis nervi trigemini, koji također prima vlakna VII, IX i X kranijalnog živca koja nose nociceptivne impulse iz područja uha, stražnje trećine jezika, grkljana i ždrijela. Projicirana (odražena) bol nastaje zbog konvergencije primarnih nociceptivnih i mehanoceptivnih vlakana na iste neurone širokog dinamičkog odgovora (“ wide dynamic response, WDR neurons” ). Zbog specifične inervacije kranijalnih krvnih žila, venskih sinusa i dure mater putem trigemino-cervikalnog kompleksa (koja je rezultat složenog embrionalnog razvitka struktura viscero- i neurokranija), pacijenti s primarnom glavoboljom (migrena, „ cluster“ , tenzijska glavobolja), ali i sekundarnim glavoboljama (zbog npr. vaskularnih procesa), žale se na bol koja ne odražava kutanu raspodjelu trigeminalnih ili cervikalnih osjetnih živčanih završetaka. Kako sekundarne glavobolje dijele isti „ sustav“ prijenosa bolnih impulsa preko trigeminalnog živca, one mogu i izgledati kao primarne ili biti „ okidač“ za njihov nastanak. Zatim je ukratko opisana i objašnjena odražena bol kod primarnih glavobolja. Budući da nociceptivni impulsi iz prednje i srednje lubanjske jame, venskih sinusa, falksa i gornje površine tentorija dolaze putem V/1, bol koju osjećaju bolesnici s primarnom glavoboljom referiraju u frontoparijetalno i područje oko očiju ; slično tome, bol iz područja donje površine tentorija, stražnje lubanjske jame i gornjih cervikalnih kralježaka (što je posredovana s C2) bolesnici projiciraju u zatiljno i nuhalno područje ; ako nastupi bol u malim područjima dure mater koja inerviraju n. IX i n. X, ovi bolesnici mogu bol “ osjećati” u području grla (n. IX), odnosno uha (n. X). Zajednička inervacija ovih struktura putem trigemino-cervikalnog kompleksa također objašnjava projekciju boli iz gornjeg cervikalnog područja u oko, kao i činjenicu da i tenzijska glavobolja i migrena mogu uzrokovati i osjećaj boli u vratu! Konačno, važno je znati da ova bol može prethoditi neželjenom vaskularnom događaju (vaskulitisu, disekciji arterije, itd.), javiti se simultano sa samim događajem (EDH, SAH, CVI, tromboza, preeklampsija, maligna hipertenzija, itd.) ili se pak javiti nakon samog događaja (SDH, CVI, endarterektomija, itd.). Glavni dio predavanja odnosio se na tumačenje mehanizma nastanka boli u primarnim glavoboljama. Danas se smatra da je slijed događaja kod migrene ovakav: 1. „ Spontana“ aktivacija dorzalne raphe jezgre (nucleus raphe dorsalis, NRD) što je dokumentirano pomoću rCBF i T1 MRI za vrijeme akutnog napadaja, ali također i nucleus raphe medialis (NRM) i locus coeruleus (LC) čija aktivnost inducira promjene u kranijalnoj cirklaciji (vazodilatacija) putem parasimpatičkih projekcija (tzv. “ trigeminovaskularni refleks” ) ; nakon davanja sumatriptana (antagonist 5-HT1D autoreceptora na perifernim nociceptivnim trigeminalnim vlaknima), pojačana aktivnost preostaje samo u rostralnom dijelu moždanog debla (“ generator migrene” ) ; 2. Posljedica navedene dilatacije krvnih žila je ekstravazacija s lučenjem neuropeptida iz vlakana n. V u duru (ponajviše "calcitonin gene-related peptide", CGRP i serotonina, 5-HT), ali u manjoj mjeri i tvari P, VIP-a i neurokinina) i nastanak tzv. „ sterilne neurovaskularne upale” ; 3. LC svojom projekcijom u torakalni simpatikus oslobađa noradrenalin što izravno ili neizravno potiče oslobađanje serotonina iz trombocita koji senzitiziraju vaskularne nociceptivne receptore ; osim toga se smanjuje i protok krvi kroz krvne žile glave putem alfa2-adrenergičkih receptora, ponajviše u okcipitalnoj moždanoj kori zbog čega nastaje „ spreading depression“ koja se ne može spriječiti blokatorima kalcijevih kanala astrocita ; mogući genetski (predisponirajući) uzroci za nastanak ovakvog stanja su brojni, ali najčešće se spominje smanjena koncentracija iona magnezija, što dovodi do hiperekscitabilnosti NMDA receptora, povećane koncentracije ekscitatornih aminokiselina glutamata i aspartata, kao i povećane reaktivnost krvnih žila kranija. Zaključno, danas se misli da je nastanak boli u migreni vjerojatno kombinacija aktivacije nociceptora (npr. okluzija zajedničke karotidne arterije dovodi do prestanka boli u 2/3 bolesnika), ali i istovremene redukcije aktivnosti endogenog opioidnog sustava koji modulira prijenos nociceptivnih impulsa. Kod „ cluster“ glavobolje pacijent proživljava striktno periodičnu orbitalnu, supraorbitalnu ili sljepoočnu bolnost središnjeg podrijetla udruženu s barem jednim od simptoma autonomnih promjena na licu (nazalna kongestija, epifora, konjuktivalna hiperemija, rinoreja, edem vjeđe), odnosno Hornerovog sindroma iste strane lica. PET pokazuje aktivaciju ventralnog ipsilateralnog hipotalamusa (“ generatora“ ) za vrijeme glavobolje, s promjenama u fiziološkim funkcijama suprahijazmatske jezgre i hipofize (snižena koncentracija melatonina, GH, LH, FSH, itd.). Trigeminovaskularni refleks i neurogena upala slične su kao i kod migrene, s tim da je najčešće zahvaćen kavernozni dio arterije karotis interne (dilatacija), što je područje u kojem konvergiraju osjetna trigeminalna, ali i simpatička i parasimpatička vlakna. U „ cluster“ glavobolji stoga dolazi do aktivacije gornje salivatorne jezgre (n. salivatorius superior), što preko postganglionarnih sekretornih niti za vrijeme napadaja dovodi do lučenja velike količine vazoaktivnog intestinalnog peptida (VIP). Novija istraživanja tenzijske glavobolje ne potvrđuju da samo produljena kontrakcija mišića doprinosi njezinom nastanku, već da je vjerojatnije da bolesnici s tenzijskom glavoboljom imaju i poremećenu senzitizaciju na nebolne podražaje (povećana osjetljivost perikranijske muskulature). Pretpostavlja se da ovakvu povećanu osjetljivost uzrokuju promjene u lučenju endogenih opioida i serotonina. Za razliku od migrene periferni serotonin nije povećan, već često snižen, bol nije pulzirajuća (nego se osjeti kao trajni stisak ili stezanje), obično je bilateralna i ne pogoršava se s fizičkom aktivnošću, a također nije udružena s mučninom, povraćanjem ili žarišnim neurološkim ispadima.

pain; migraine; cluster headache; tension headache; trigeminal nerve; serotonin; opioid system; raphe nuclei

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

Podaci o prilogu

2009.

objavljeno

Podaci o matičnoj publikaciji

"Glavobolje u kliničkoj praksi"

Podaci o skupu

"Glavobolje u kliničkoj praksi", poslijediplomski tečaj stalnog medicinskog usavršavanja I kategorije Medicinskog fakulteta i Kliničkog bolničkog centra Zagreb

pozvano predavanje

06.06.2009-06.06.2009

Zagreb, Hrvatska

Povezanost rada

Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti