hrvatski

Epidemiologija kožnih tumora u svijetu i u nas

Karcinomi kože su danas najčešće vrste karcinoma u bijeloj populaciji većine zemalja svijeta, njihova incidencija je u neprestanom porastu, dok se mortalitet stabilizira a u nekim zemljama čak i pada. Porast stopa incidencije ne-melanomskih karcinoma (NMSC) uzrokovan je vjerojatno kombiniranim djelovanjem više rizičnih čimbenika: povećane izloženosti suncu ili UV zrakama općenito, sve dužem boravku izvan kuće na otvorenom, promjenama u stilu odijevanja koje otkriva veći dio tijela, dužem trajanju života (a znamo da pojavnost raka kože raste s dobi), sve tanjem ozonskom omotaču, genetskoj podlozi i u nekim slučajevima imunosupresiji. S bazocelularnim karcinomom kože (BCC) povezuje se intenzivna izloženost UV zrakama u ranom djetinjstvu i adolescentnoj dobi, dok se za etiologiju planocelularnog karcinoma (SCC) okrivljuje kronična izloženost UV zrakama u prvim desetljećima života. Ipak treba spomenuti da je maligni melanom kože (MM) u najvećem porastu. Učestalost pojavljivanja povezana je s bojom kože, a ovisi i o zemljopisnoj zoni. Najviša je incidencija zabilježena u Queenslandu, Australija (dobno-standardizirane stope iznose 56 /100 000 za muškarce i 43/100 000 za žene). Stope mortaliteta pokazuju stabilizaciju u SAD-u, Australiji i nekim zemljama Europe. Debljina tumora najznačajniji je prognostički faktor. Posljednjih dva desetljeća prisutan je pozitivni uzlazni trend sve veće učestalosti tanjih vrsta melanoma. Epidemiološke studije potvrdile su hipotezu da je većina MM bar jednim dijelom povezana s ekscesivnim izlaganjem suncu. Za razliku od SCC, izgleda da rizik za MM nije povezan s kumulativnim efektima nego s intermitentnom izloženosti suncu. U tom pravcu moraju se provoditi preventivni programi i aktivnosti.

epidemiologija kožnih tumora, incidencija, mortalitet, prevencija

nije evidentirano