hrvatski

Novi teološko-eklezijalni naglasci u poimanju crkvene zajednice

Izlaganje je podijeljeno u dva dijela. Prvi dio obrađuje neke bitne značajke koncilskog shvaćanja Crkve koja se teološki izriče kao znak i sredstvo zajedništva s Troosobnim Bogom. Zatim autor propituje kako se ova teološka stvarnost što Crkva o sebi vjeruje odražava u konkretnom životu i navještaju, u odnosima, vidljivoj praksi i strukturama crkvene zajednice. Zaključak je da je promišljanje Drugoga vatikanskog sabora o Crkvi još posve nedovoljno uneseno u njezino ponašanje. U drugom dijelu autor se osvrće na važne naglaske u današnjem shvaćanju crkvene (župne) zajednice. Župa kao najmanji, tradicionalni i temeljni oblik crkvenoga života danas je dospjela u duboku krizu. Zato se već u postkoncilskom vremenu traga za novim oblicima župnih zajednica. Njihov najnoviji razvoj rezultat je teološko-pastoralnih nastojanja da se primjereno odgovori na velike promjene u modernom društvu. Imajući u vidu temeljne potrebe i čežnje današnjega čovjeka za smislom, zajedništvom i pravednošću, možemo govoriti o tri bitne značajke koje bi danas morala imati crkvena zajednica: mistici, koinoniji i diakoniji.

teološka stvarnost Crkve; konkretni izraz Crkve; župa; crkvena zajednica; umreženje živih zajednica

nije evidentirano