hrvatski

Uhranjenost i kakvoća hrane u Republici Hrvatskoj - Stanje i preporuke

Hrana je preduvjet razvoja, održanja i napretka pojedinca i društva. Hrana pokreće. Zabrinuta za dobrobit čovječanstva Svjetska zdravstvena organizacija je proglasila jedan dan u godini, 16. listopad, Svjetski dan hrane. Kod pojedinca i društva javlja se zadovoljstvo kada se hrana može pribaviti, posebno dobra hrana. Što je zdrava hrana ili zdrava prehrana? Mišljenja se razlikuju, ovisno o kulturološkim čimbenicima, navikama, edukaciji i dr. Sistematsko praćenje zdravlja stanovništva je neophodna mjera kako bi se ispitali priroda i stupanj bolesti nepravilne prehrane i njihove posljedice. Osim praćenja situacije potrebno je utvrditi i uzroke, kako bi se mogli poduzeti koraci za suzbijanje bolesti nepravilne prehrane. Do spoznaja dolazimo na osnovi dijetetičkih, antropometrijskih, biokemijskih, kliničkih i funkcionalnih ispitivanja. Dio tih ispitivanja, kao i prijedlog za moguće intervencije dani su u ovome prikazu. Rezultati dijetetičkih ispitivanja, a jer su provedena s više metoda (kao bilanca prehrambenih proizvoda, anketa o učestalosti potrošnje namirnica, metoda bilježenja i vaganja i dr.) pokazuju razlike, kako u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu, tako i u regionalnim razlikama. Zajedničko im je veliki udio masti u svakodnevnoj prehrani (preko 30% ukupne dnevne energije), a često puta mali udio ugljikohidrata (46% i 50%). Zasićene masne kiseline su na gornjoj granici dozvoljenoga, ali kako se rezultat odnosi na kontinentalni, istočni dio Hrvatske, koja je poznata po velikoj potrošnji svinjske masti, za ostali dio Hrvatske je za očekivati povoljniju situaciju. Treba raditi i na većem unosu mononezasićenih masnih kiselina, a na račun zasićenih. Udio ugljikohidrata u svakodnevnoj prehrani može se povećati, pa stoga i potrošnju namirnica iz skupine žitarica. Svakako to trebaju biti što manje rafinirane žitarice, kako bi se na taj način popravio ili zadržao unos vlakana, minerala i vitamina B skupine. Potrošnja namirnica životinjskog porijekla je različita. Nedovoljna je potrošnja mlijeka i ribe. Povećanjem potrošnje mlijeka povećao bi se unos visokovrijednih aminokiselina, ali i makroelementa kalcija i fosfora (koji su u mlijeku u povoljnom odnosu, što pomaže maksimalnom iskorištenju). Povećanje potrošnje ribe također bi utjecalo na optimalniji unos bjelančevina životinjskog porijekla, ali i veću količinu mononezasićenih masnih kiselina, te A i D vitamina. Na unos A vitamina, a za koji je utvrđeno da ga u hrani našega pučanstva nema dovoljno, bila bi poželjna veća potrošnja voća i povrća. Uz povoljniji unos svih navedenih biološki vrijednih namirnica, smanjile bi se i deficitarne bolesti, kao rahitis i anemija, a kojih kod nas ima podjednako kao u drugim europskim zemljama. Kao posljedica kakvoće prehrane kao i navika, jedan dio populacije je debeo, a dio pothranjen. Dodatnom brigom o prehrani treba nastojati da se postotak jednih i drugih smanji, naročito da ne krenemo putem zapadnih zemalja, u pravcu povećanja broja debelih. To treba postići zdravstvenim odgojem, prvenstveno edukacijom o principima pravilne prehrane i poticanjem fizičke aktivnosti. Oboljenja koja nastaju radi uzimanja hrane zagađene kemijskim toksičnim tvarima u Hrvatskoj su rijetka. Godinama nije bilo slučajeva kemijskog trovanja namirnicama, ni ťotrovneŤ cole, niti dioksina. Mi smo industrijski relativno nerazvijena zemlja, što nam u očima razvijenih zemalja daje prednost i postajemo turistički cilj. U pogledu biološkog trovanja namirnicama situacija nije tako dobra, jer se svake godine zabilježi veliku broj salmoneloza i alimentarnih toksiinfekcija druge etiologije. Zbog pada životnog standarda česti su slučajevi humanih trihineloza, čijem suzbijanju Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva kao i veterinarske službe posvećuju ozbiljnu i upornu pozornost. Da se situacija u pogledu nadzora i zdravstvene ispravnosti namirnica ne samo ne bi popravila već i pogoršala, treba odvojiti više sredstava za rad gospodarskih i sanitarnih inspekcija. Od oko 800 milijuna ljudi koji u svijetu ne dobivaju dovoljno hrane u kvantitativnom ili kvalitativnom pogledu, sigurno je jedan dio i u Hrvatskoj. Dužnost je svih koji su u mogućnosti na bilo koji način, pozabaviti se ovom problematikom; budimo svi jedna karika u proizvodnji dovoljno ispravne hrane, pravilnoj prehrani i očuvanju zdravlja. U protivnom, zvona koja danas zvone za umiruće, sutra će zvoniti za čitavo čovječanstvo, ako ono ne može, ne zna ili još gore, ne želi riješiti pitanje OSIGURATI HRANU ZA SVE!

Hrvatska; prehrana

nije evidentirano