hrvatski

Ekologija Jadranskog mora - Želatinozni indikatori

Temeljne značajke Jadranskog mora kao suptropskog morskog okoliša su dinamička komponenta sezonalnosti i posljedične fluktuacije brojnosti planktonskih organizama. Kao regularne okolnosti u morima umjerenog pojasa mogu se smatrati sukcesivne izmijene pojedinih populacija u zooplanktonskim zajednicama. Općenito, takve vremenske promjene opisuju se kao godišnji ekološki ciklus. Pojava/stalnost/nestanak planktonskih populacija događa se ne samo u godišnjim već i u dužim vremenskim razdobljima. Kada bilježimo srednjoročne ili dugoročne cikluse u poznatim prosječnim vrijednostima, na bilo kojoj vremenskoj skali, to se poima kao regularna pojava. U povišenim vrijednostima ona se smatra neuobičajenom (“ bloom” ) i može se definirati kao “ gusta koncentracija planktonskih jedinki koje se pojavljuju kao odgovor na optimalne uvjete rasta” . Otvoreno pitanje je: “ što je gusta koncentracija” ? Ako bilo koji broj uzmemo kao prosječan, dodatne brojeve planktonskih jedinki smatramo kao “ nenormalne” , “ neuobičajene” , “ neočekivane” ili “ izuzetne” . Ovakve pojave mogu značajno utjecati na funkcionalnost ekosustava, te stoga izazivaju veliku javnu pozornost. Uzroci neuobičajenih pojava i mehanizmi koji su tu prisutni stalni su prijepori među specijalistima. Da bi se objasnila funkcionalnost ekosustava često se koriste bioindikatori. U moru, želatinozni organizmi, posebno metagenetski knidariji kao evolucijski najstariji, su jedan od najboljih pokazatelja značajnih promjena ili stabilnosti ekosustava. Najavljene hipotetske promjene u ekosustavu i opsežni mortalitet bentoskih biocenoza u Sjevernom Jadranu 1987. g. (HBD-Lošinj, 1987 ; Nature, 1987) potvrđene su u slijedećem desetljeću. Novo uspostavljeno stanje sjevernog Jadrana, kao i stabilnost u ekosustavu južnog Jadrana, dokazuju se podacima o abundanciji i sastavu populacija hidromeduza i sifonofora, njihovim vertikalnim migracijama i novo definiranim biocenozama u različitim dubinskim slojevima mora. Dodatni podaci o vrijednosti želatinoznih organizama kao indikatora morskog ekosustava nalaze se u hipotezi da su “ neuobičajene” pojave („ bloom“ ) najvjerojatnije hormesis odgovor na stresne uvjete promjena ekoloških čimbenika (Benović, A & D.Lučić, Jellyfish outbreaks: natural cycle or stress response effect? CIESM, 2001).

Ekologija; meduze; želatinozni; indikatori; Jadran

nije evidentirano