hrvatski

Nastanak spisa sv. Franje i stvaranje kanona

Sv. Franju, koji je mnogima bio i jest inspiracija u životu i u vjeri, u umjetnosti i u glazbi, autor ovoga članka nastoji prikazati kroz njegove spise. Malo je poznato da svi njegovi spisi nisu bili sve donedavno pristupačni širom krugu ljudi. Zadnjih stotinjak godina poraslo je znimanje za sv. Franju u svjetlu njegovog pisanog opusa. No problem je nastao kada se uvidjelo da spisi koji se njemu pripusuju nemaju iste karakteristike tj. da nije pisano od jedne te iste osobe. Zato je trebalo kritički pristupiti u procjenama koji su i koliko je spisa napisao sv. Franjo. Za uvrštavanje djela u kanon spisa sv. Franje, bilo je potrebno služiti se raznim književnim metodama, poput rječnika/leksikona, stila, uvažavanje i prihvaćanje navođenja pojedinih djela u drugim djelima itd. Za stvaranje kanona tijekom povijesti dosta su doprinijeli kodeksi sačuvani po raznim bibliotekama, zatim pojedinci kao: Luca Wadding u XVII. st., Poul Sabatier krajem XIX. st. ili pak početkom XX. st. Heinrich Boehmer i Leonard Lemmens, koje autor svakog pojedinačno predstavlja, a na poseban način predstavlja figuru Kajetana Essera (1913.-1978.) koji je zasigurno najviše pridonio u kritičkom proučavanju Franjinih spisa. On je bio poticaj i drugim franciskolozima da se kritički osvrću na Franjin opus što su mnogi učinili, a pojedinci i sami kritički se osvrnuli na Essereov pristup spisima sv. Franje. Zasigurno je to, zaključuje autor, sve doprinijelo boljem uvidu i shvaćanju spisa sv. Franje. Tako danas sa sigurnošću možemo tvrditi da nam je dostupno 30-tak Franjinih spisa, koje je on sam napisao ili pak kazivao u pero, a njegovi pisači gramatički ispravljali ili su ih pak tijekom povijesti određeni prepisivači prilagođavali duhu i vremenu u kojem su živjeli.

Spisi; sv. Franjo; kanon

nije evidentirano