hrvatski

Zmajski red u hrvatskoj i ugarskoj heraldici. The Order of the Dragon in Croatian & Hungarian Heraldry

Godine 2006. otvorena je u Budimpešti prekrasna i odlično postavljena izložba posvećena caru i kralju Sigismundu, iz kuće Luksemburške (*1368 – kralj Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, 1378-1437 – brandenburški markgrof 1378 – okrunjeni kralj Ugarske 1387 – rimski kralj 1411 – okrunjeni kralj Češke 1420 – okrunjen za rimskoga cara 1433 - +1437). Smanjena inačica izložbe postavljena je nešto kasnije i u Luksmburgu. Izložbi je prethodio znanstveni skup održan, također u Luksemburgu, 2005 god. Na samoj izložbi u Budimpešti bilo je moguće u jednoj dvorani (Section IV – Die Welt der Drachenritter), diviti se brojnim parafernalijama Zmajskoga reda. Bila je to jedinstvena prigoda, budući da za našega vijeka nikad više ne ćemo moći vidjeti sve te predmete, raspršene diljem Europe: počam od znamenitoga mača kralja Karla I. Roberta sa zmajem, osnivačku ispravu Zmajskoga reda iz 1408. god., osnivačku ispravu austrijskog Zmajskog reda iz 1409. god., poznatoga zlatom izvezenog zmaja iz Minhena, pa sve do Sigismundova mača iz Yorka u Engleskoj. Sigismund i njegova druga mu žena Barbara Celjska osnovali su Zmajsku družbu 12. prosinca 1408. god. Prva dvadeset i dvojica vitezova pripadali su visokom ugarskom, hrvatskom i inome plemstvu: Stjepan Lazarević i Đuraš Branković, srpski despoti ; Herman i Fridrik Celjski, palatin Nikola Gorjanski, Stibor od Striborza, Ivan Tamási i Jakob Lacković, John Morović, Pipo de Ozora, Nikola Seć, Karlo i Ivan Krbavski, Simon Széchény, Ivan Alsáni, Petar Lévai Cseh, Pavao Bissen (Besenyő) and Pavao Pegh (Pécsi), Nikola Csáki, Nikola Nádasdi ; Petar and Emerik Perényi, od kojih su nekolicina bili banovi i sedmogradski vojvode. Najbitniji ciljevi reda bili su štititi kršćansku vjeru, ali i osigurati žensku nasljednu liniju Luksemburške kuće, nešto što se tek ostvarilo u 18. st. u okviru Pragmatičke sankcije, kako hrvatske, tako i ugarske. Geslo reda bilo je “ O quam misericors and bonus est Deus/ O quam pius et justus” . Znak Reda bio je zeleni zmaj, okrenut ili nalijevo ili nadesno, kako tvori kružnicu ; rep mu je omotan oko vrata, ili ga drži u raljama ; a na leđima se nalazi crveni križ. Bio je tu i plameni križ. Osnutkom toga reda kraljev ugled je porasao u velikoj mjeri: &laquo ; s tim zmajskim redom Sigismund je uzeo učešća u međunarodnoj burzi redova&raquo ; . Zmajski redi proširio se u Austriju, Bavarsku, Litvu, pa čak i do Španjolske i Engleske, a neki od velikaša dobili su povlasticu kreiranja novih vitezova. Zmaj napose postade omiljelim elementom ugarske i hrvatske heraldike, a posljedice su vidljive do dana današnjeg. Zmajski red postojao je još neko vrijeme u Ugarskoj i Sedmogradskoj, no pao je u djelomični zaborav dolaskom Turaka. Već i prije osnutka Zmajskoga reda zmaj je oduvijek postojao u grboslovlju gradova, država, a najčešće plemićkih obitelji. U Hrvatskoj su se tom mitskom životinjom u grbu dičile obitelji: Aleksić, Andrijašević, Barišić, Bartulović, Bassegli, de Dragazzo, de Drago, Gazzari, Gozze-Bassegli, Genus Hermán, Jurčević (Jurčev), Kacich (Kačić), Laczk - Laczkovich - Lacković, Lenkovich (Lenković), Lo Presti di Fontana d'Angioli, Manczikovich (Manciković), Miossich (Miošić), Semonich (Semonić), Slavogosti te Zmajevich (Zmajević). Pravi Zmajski red vidljiv je u priličnome broju grbova, bilo na samome grbovnome štitu, ili oko njega. Daleko bi nas odvelo navođenje svih ugarskih plemenitaških obitelji s tim elementom u grbu, spomenimo samo neke najvažnije: Báthory, Bethlen de Iktár, Bocskay (Bocskai), Chapi (Csapi), Gara (Gorjanski), Kállay de Nagy-Kálló, Keményi, Morović (Maroth, Maróthi, Maróti), Statilio (Statileo, Statilić, Stanošević) itd. Za hrvatsko grboslovlje nazanimljivija i najvažnija su dva kamena reljefa s grbovima, oko kojih se omotao zmaj. Jedan takav grb nalazi se u Valpovu, a drugi nedaleko Trogira. Onaj stariji prvorazredni klesarski rad, pripada jednom od prvih vitezova Sigismundova reda, moćnome i bogatome Ivanu of Moroviću de Genere Gutkeled (János Maróti, Maroth) Mačvanskome banu (umro 1434/37), a ugrađen je kao ključni kamen svoda okrugle kule u najstarijem dijelu Valpovačkoga dvorca. O tome grbu pisali su Ive Mažuran i Drago Miletić. Drugi, nešto mlađi grb, obitelji Statilio (Statileo, Statilić, Stanošević) family, sa omotanim zmajem datiran je točno u 1516 godinu, a uzidan je u južno pročelje 12.65 m visoke kule (tlocrt 4.80x4.80 m) iste obitelji, izgrađene u Segetu Donjem nedaleko Trogira. U visini trećega poda nalazi se edikula visine 1.15 m sa spomenutim grbom i natpisom: VIRTVS. STATILIOR/ ME. SIBI. VENDICAVIT./ .M.D.XVI. Taj vrijedni spomenik opisali su, među ostalima, Cvito Fisković, Ksenija Ciccarelli, Ivo Babić, a s obitelji bavio se u novije doba i Mladen Andreis. Stariji izvori pripisuju obitelji Statilio sedmogradsko podrijetlo, a kasnije su pristigli u Trogir. Mihael Statilio i njegovi sinovi Matej i Ivan dobili su plemstvo i titulu eques auratus od cara Maksimilijana I 1515. god. Ivan Statilio je dobio i francusko plemstvo od kralja Françoisa I 1528. god. Najistaknutiji pripadnik te obitelji bio je spomenuti Ivan (*c. 1472 +1533), sedmogradski biskup, tajnik hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika II. Osim u grbovnom štitu i oko njega zmajevi se javljaju i u parovima kao držači, a ta je tradicija potrajala od približno 1400. do 1918. god., npr. na grbovima sljedećih obitelji: Apafi, Corbavia (Krbava) te Jankovics (Janković) de Pribér et Vuchin (od Bribira and Voćina, II). Isto tako se zmaj može vidjeti i iznad šljemova, kao njihova krijesta. Tako npr. kod ljedećih obitelji: Branković (Brankovich), Čarnojević (Zarnoevich), Dinjčić (Digncich), de Drago, Frankopanović (Francopanovich), Gazzari, Jurčević (Jurčev), Kacich (Kačić), Klešić (Klexich), Lenkovich (Lenković), Miossich (Miošić), Pikjelomenović (Pichielomenovich), Semonich, Slavogosti, Tarcarović (Tarzarovich), Zmajevich (Zmajević), a napose važno i kod obitelji Zrinski (Nikola III Zrinski, talir 1533). U novojoj hrvatskoj povijesti Zmajski red ponovio se u izvjesnoj mjeri u Družbi &laquo ; Braća Hrvatskoga Zmaja&raquo ; . Zahvale: Pri pisanju opširnije inačice toga teksta u velikoj mjeri pomogli su mi: Ivo Babić, Arsen Duplančić, Miroslav Granić, Zorislav Horvat, Mario Kevo, Ive Mažuran, Nikša i Siniša Kuščić, Drago Miletić i Danka Radić. Najljepše im zahvaljujem.

grboslovlje; Zmajski red

nije evidentirano

engleski

The Order of the Dragon in Croatian & Hungarian Heraldry

Godine 2006. otvorena je u Budimpešti prekrasna i odlično postavljena izložba posvećena caru i kralju Sigismundu, iz kuće Luksemburške (*1368 – kralj Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, 1378-1437 – brandenburški markgrof 1378 – okrunjeni kralj Ugarske 1387 – rimski kralj 1411 – okrunjeni kralj Češke 1420 – okrunjen za rimskoga cara 1433 - +1437). Smanjena inačica izložbe postavljena je nešto kasnije i u Luksmburgu. Izložbi je prethodio znanstveni skup održan, također u Luksemburgu, 2005 god. Na samoj izložbi u Budimpešti bilo je moguće u jednoj dvorani (Section IV – Die Welt der Drachenritter), diviti se brojnim parafernalijama Zmajskoga reda. Bila je to jedinstvena prigoda, budući da za našega vijeka nikad više ne ćemo moći vidjeti sve te predmete, raspršene diljem Europe: počam od znamenitoga mača kralja Karla I. Roberta sa zmajem, osnivačku ispravu Zmajskoga reda iz 1408. god., osnivačku ispravu austrijskog Zmajskog reda iz 1409. god., poznatoga zlatom izvezenog zmaja iz Minhena, pa sve do Sigismundova mača iz Yorka u Engleskoj. Sigismund i njegova druga mu žena Barbara Celjska osnovali su Zmajsku družbu 12. prosinca 1408. god. Prva dvadeset i dvojica vitezova pripadali su visokom ugarskom, hrvatskom i inome plemstvu: Stjepan Lazarević i Đuraš Branković, srpski despoti ; Herman i Fridrik Celjski, palatin Nikola Gorjanski, Stibor od Striborza, Ivan Tamási i Jakob Lacković, John Morović, Pipo de Ozora, Nikola Seć, Karlo i Ivan Krbavski, Simon Széchény, Ivan Alsáni, Petar Lévai Cseh, Pavao Bissen (Besenyő) and Pavao Pegh (Pécsi), Nikola Csáki, Nikola Nádasdi ; Petar and Emerik Perényi, od kojih su nekolicina bili banovi i sedmogradski vojvode. Najbitniji ciljevi reda bili su štititi kršćansku vjeru, ali i osigurati žensku nasljednu liniju Luksemburške kuće, nešto što se tek ostvarilo u 18. st. u okviru Pragmatičke sankcije, kako hrvatske, tako i ugarske. Geslo reda bilo je “ O quam misericors and bonus est Deus/ O quam pius et justus” . Znak Reda bio je zeleni zmaj, okrenut ili nalijevo ili nadesno, kako tvori kružnicu ; rep mu je omotan oko vrata, ili ga drži u raljama ; a na leđima se nalazi crveni križ. Bio je tu i plameni križ. Osnutkom toga reda kraljev ugled je porasao u velikoj mjeri: &laquo ; s tim zmajskim redom Sigismund je uzeo učešća u međunarodnoj burzi redova&raquo ; . Zmajski redi proširio se u Austriju, Bavarsku, Litvu, pa čak i do Španjolske i Engleske, a neki od velikaša dobili su povlasticu kreiranja novih vitezova. Zmaj napose postade omiljelim elementom ugarske i hrvatske heraldike, a posljedice su vidljive do dana današnjeg. Zmajski red postojao je još neko vrijeme u Ugarskoj i Sedmogradskoj, no pao je u djelomični zaborav dolaskom Turaka. Već i prije osnutka Zmajskoga reda zmaj je oduvijek postojao u grboslovlju gradova, država, a najčešće plemićkih obitelji. U Hrvatskoj su se tom mitskom životinjom u grbu dičile obitelji: Aleksić, Andrijašević, Barišić, Bartulović, Bassegli, de Dragazzo, de Drago, Gazzari, Gozze-Bassegli, Genus Hermán, Jurčević (Jurčev), Kacich (Kačić), Laczk - Laczkovich - Lacković, Lenkovich (Lenković), Lo Presti di Fontana d'Angioli, Manczikovich (Manciković), Miossich (Miošić), Semonich (Semonić), Slavogosti te Zmajevich (Zmajević). Pravi Zmajski red vidljiv je u priličnome broju grbova, bilo na samome grbovnome štitu, ili oko njega. Daleko bi nas odvelo navođenje svih ugarskih plemenitaških obitelji s tim elementom u grbu, spomenimo samo neke najvažnije: Báthory, Bethlen de Iktár, Bocskay (Bocskai), Chapi (Csapi), Gara (Gorjanski), Kállay de Nagy-Kálló, Keményi, Morović (Maroth, Maróthi, Maróti), Statilio (Statileo, Statilić, Stanošević) itd. Za hrvatsko grboslovlje nazanimljivija i najvažnija su dva kamena reljefa s grbovima, oko kojih se omotao zmaj. Jedan takav grb nalazi se u Valpovu, a drugi nedaleko Trogira. Onaj stariji prvorazredni klesarski rad, pripada jednom od prvih vitezova Sigismundova reda, moćnome i bogatome Ivanu of Moroviću de Genere Gutkeled (János Maróti, Maroth) Mačvanskome banu (umro 1434/37), a ugrađen je kao ključni kamen svoda okrugle kule u najstarijem dijelu Valpovačkoga dvorca. O tome grbu pisali su Ive Mažuran i Drago Miletić. Drugi, nešto mlađi grb, obitelji Statilio (Statileo, Statilić, Stanošević) family, sa omotanim zmajem datiran je točno u 1516 godinu, a uzidan je u južno pročelje 12.65 m visoke kule (tlocrt 4.80x4.80 m) iste obitelji, izgrađene u Segetu Donjem nedaleko Trogira. U visini trećega poda nalazi se edikula visine 1.15 m sa spomenutim grbom i natpisom: VIRTVS. STATILIOR/ ME. SIBI. VENDICAVIT./ .M.D.XVI. Taj vrijedni spomenik opisali su, među ostalima, Cvito Fisković, Ksenija Ciccarelli, Ivo Babić, a s obitelji bavio se u novije doba i Mladen Andreis. Stariji izvori pripisuju obitelji Statilio sedmogradsko podrijetlo, a kasnije su pristigli u Trogir. Mihael Statilio i njegovi sinovi Matej i Ivan dobili su plemstvo i titulu eques auratus od cara Maksimilijana I 1515. god. Ivan Statilio je dobio i francusko plemstvo od kralja Françoisa I 1528. god. Najistaknutiji pripadnik te obitelji bio je spomenuti Ivan (*c. 1472 +1533), sedmogradski biskup, tajnik hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika II. Osim u grbovnom štitu i oko njega zmajevi se javljaju i u parovima kao držači, a ta je tradicija potrajala od približno 1400. do 1918. god., npr. na grbovima sljedećih obitelji: Apafi, Corbavia (Krbava) te Jankovics (Janković) de Pribér et Vuchin (od Bribira and Voćina, II). Isto tako se zmaj može vidjeti i iznad šljemova, kao njihova krijesta. Tako npr. kod ljedećih obitelji: Branković (Brankovich), Čarnojević (Zarnoevich), Dinjčić (Digncich), de Drago, Frankopanović (Francopanovich), Gazzari, Jurčević (Jurčev), Kacich (Kačić), Klešić (Klexich), Lenkovich (Lenković), Miossich (Miošić), Pikjelomenović (Pichielomenovich), Semonich, Slavogosti, Tarcarović (Tarzarovich), Zmajevich (Zmajević), a napose važno i kod obitelji Zrinski (Nikola III Zrinski, talir 1533). U novojoj hrvatskoj povijesti Zmajski red ponovio se u izvjesnoj mjeri u Družbi &laquo ; Braća Hrvatskoga Zmaja&raquo ; . Zahvale: Pri pisanju opširnije inačice toga teksta u velikoj mjeri pomogli su mi: Ivo Babić, Arsen Duplančić, Miroslav Granić, Zorislav Horvat, Mario Kevo, Ive Mažuran, Nikša i Siniša Kuščić, Drago Miletić i Danka Radić. Najljepše im zahvaljujem.

heraldry; Order of the Dragon

nije evidentirano