hrvatski

Optimalni modeli zaštite hrvatskih pasmina domaćih životinja

Danas, u doba preispitivanja industrijske high input, high output tehnologije uzgoja i držanja, koja u sebi nosi brojne opasnosti i moralne dvojbe, velika prilika pruža se za ponovno širenje starih domaćih pasmina. Vrlo visoka prilagođenost na postojeće okolišne uvjete, otpornost i skromnost glede držanja, hranidbe i njege, daje našim izvornim pasminama prednost u uvjetima ekstenzivne, organske proizvodnje. Takvu biološku proizvodnju treba prvenstveno planirati u područjima gdje intenzivna poljoprivreda nije moguća (dio Zagorja i Posavine- Lonjsko i Odransko polje, Kordun, Lika, Gorski Kotar, Istra, Dalmatinska zagora). Veći dio ovih regija nikada nije bio industrijski i poljoprivredno intenzivnije iskorištavan, pa predstavljaju ekološki nezagađena područja, tzv. djevičanska tla, što moraju i ostati. Vlada Republike Hrvatske potiče držanje lokalno adaptiranih pasmina u njihovom prirodnom okolišu isplatom godišnjih premija uzgajivačima, ali pri tome zanemaruje temeljni cilj in situ konzervacije, postizanje samo-održavanja pasmina Da bi se takvi programi mogli dugoročno održati potrebno je poboljšati tradicionalne proizvodne sustave i osmisliti ih tako da lokalno adaptirane pasmine ostvaruje materijalnu dobit. Na žalost za takve projekte nisu predviđena posebna financijska sredstva.

domaće pasmine; zaštita; optimalni modeli

Rad je prezentiran na skupu u Šibeniku ; Conference on native Breeds and Varieties as part of Natural and Cultural Heritage, November-13th - 16th, 2007