hrvatski

Kako danas čitati i razumijevati Drugi vatikanski sabor

Aktualni koncilski jubilej potiče nas da se sa zahvalnošću prisjetimo dubokog bogatstva koje nam je Koncil otkrio. Istodobno nas obvezuje da novom odlučnošću nastavimo ostvarivati njegove raznolike inovativne poticaje i raspoznavati brojna smjerodavna nadahnuća za put Crkve u modernom vremenu. Danas postoje različita shvaćanja o Drugom vatikanskom saboru i prijeporna tumačenja njegovih tekstova. Stoga je u našemu vjerničkom i crkvenom nastojanju oko ispravnog razumijevanja i ostvarivanja Koncila potrebno imati na umu određene kriterijie koje nam pruža teologija kako bismo vjerno iščitavali koncilsku poruku i spoznali njegove istinske nakane. Autor u nastavku formulira i obrazlaže neke od najvažnijih hermeneutskih kriterija: Prvo, novost Drugoga vatikanskog sabora možda se najprikladnije može izreći pojmovima: posadašnjenje (aggiornamento), pastoralno usmjerenje Crkve, znakovi vremena. Posadašnjenje ili modernizacija znači otvaranje Crkve u smislu dijaloga sa suvremenim svijetom i solidarnosti s današnjim čovjekom. Pastoralno usmjerenje je pak tumačenje evanđelja u povezanosti s dotičnim povijesnim kontekstom i čovjekom u njegovoj konkretnoj individualnoj i društvenoj zbilji. U događajima i iskustvima aktualne povijesti ( &raquo ; ; ; znakovi vremena&laquo ; ; ; ) spoznajemo nove mogućnosti tumačenja evanđelja koje dosada nisu bile zamijećene. - Drugo, Koncil je početak novoga razdoblje Crkve. Za razliku od svojih prethodnika koji su bili sazvani da donesu odluke u nekim pitanjima nauka ili crkvene stege, Drugi vatikanski sabor sebe je shvaćao ponajprije kao prijelaz Crkve iz posttridentskog razdoblja u moderno vrijeme njezina naviještanja i svjedočenja. - Treće, posebnost prošlog Koncila je nadalje kako u mnoštvu tekstova koje je donio tako i u njihovoj tematskoj raznolikosti. Dokumenti u sebi kriju različite perspektive i višeslojnost te međusobnu napetost između svojih pojedinih dijelova. Stoga se pojedinačni izričaji mogu pravo shvatiti samo u obzoru cjeline, kao što se i duh cjeline (&raquo ; ; ; duh Koncila&laquo ; ; ; ) koncentrira u pojedinačnim detaljima. - Četvrto, napuštena je dotadašnja praksa osuda i izopćenja. Nasuprot tome Koncil uvodi novi stil učiteljskog govora koji se temelji na dijalogu i suradnju kako s kršćanima nekatolicima, drugim religijama tako i svim ljudima dobre volje. Napajajući se na Svetom pismu, otačkoj teologiji i teološkoj tradiciji razbio je skučenost mnogih prijašnjih učiteljskih shvaćanja i normativnih tumačenja. Štoviše, može se reći da donosi napredak u shvaćanju i tumačenju vjere. - Peto, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu &raquo ; ; ; Radost i nada&laquo ; ; ; (Gaudium et spes) predstavlja novost a po mnogima i najuspjeliji dokument Drugoga vatikanskog sabora. Ona prevladava dosadašnji opterećeni obrazac dualističkog sučeljavanja Crkve i svijeta novom otvorenošću svjetovnoj zbilji priznajući autonomiju svjetovnih područja. Saborski su oci svjesni da njihov govor o nekim vidovima suvremenog života i ljudskog društva ima &raquo ; ; ; vremenski uvjetovane elemente&laquo ; ; ; . Gaudium et spes je zapravo hermenutski ključ za sveukupno tumačenje Koncila. Na temelju spomenutih kriterija Drugi se vatikanski sabor ne može smatrati završetkom epohalnog crkvenog procesa obnove, nego je zapravo smjerodavni početak posadašnjenja Crkve kao trajne zadaće u povijesnom hodu Božjega naroda.

Drugi vatikanski sabor; primjena Koncila; kriteriji tumačenja; posadašnjenje; pastoralno usmjerenje; znakovi vremena.

nije evidentirano