hrvatski

Religijske promjene i modeli religijskog komuniciranja

Moderna društva obilježava strukturalna diferencijacija, odnosno autonomija pojedinih društvenih područja. Strukturalna se diferencijacija na kulturološkoj razini odražava kao nemogućnost izgradnje sveobuhvatnih svjetonazora koji bi bili prihvaćeni od većine članova nekog društva. Strukturalna diferencijacija i svjetonazorska pluralizacija imaju značajan utjecaj i na religijske organizacije i modele religijskog komuniciranja. Religijske zajednice utemeljene na čvrstoj pripadnosti, kolektivnim ritualima i povezivanju s drugim oblicima društvenog identiteta (etničkog i nacionalnog) zamjenjuje religioznost koju obilježava eklektičnost i individualizirani pristup transcendentnom. Kolektivne rituale, kao osnovni način religijske komunikacije, zamjenjuju fluidne zajednice koje stvaraju pojedinci koristeći se suvremenim komunikacijskim tehnologijama. Novi, mrežni načini komuniciranja kompatibilni su s novim oblicima religioznosti budući da oba predstavljaju izraz društvene diferencijacije i pluralizacije svjetonazora. U radu se predstavljaju i neki rezultati istraživanja u okviru znanstvenog projekta „ Post-tranzicijski identitet ruralnog prostora Slavonije i Baranje“ koji pokazuju da se novi oblici religijskog identiteta i komuniciranja počinju pojavljivati i u onom dijelu Hrvatske koji je izrazito obilježen tradicionalnim oblicima religioznosti.

strukturalna diferencijacija; religijske promjene; nova religioznost; religijska zajednica; komunikacija

nije evidentirano