hrvatski

Djelovanje arhitekta Franje Kleina u Varaždinsko-đurđevačkoj pukovniji (1851.-1859.)

Franjo (Franz) Klein (1828. – 1889.) jedan je od najvažnijih arhitekata hrvatskog ranog i visokog historicizma. Rođen je u evangeličkoj obitelji u Beču, gradu u kojem će završiti graditeljno – kamenotesarski obrt, te, neredovito, dvije godina arhitekture na Akademiji likovnih umjetnosti. Nakon nekoliko godina rada kod arhitekta Augusta Siccarda von Siccardsburga te u Građevnom uredu plemićke obitelji Lichtenstein Klein se 1851. preselio u Hrvatsku. Do sada je bio najbolje istražen dio Kleinovog opusa u glavnom gradu Hrvatske Zagrebu, što se ponajprije može zahvaliti činjenici da je arhiv ovoga grada jako dobro sačuvan te omogućuje prilično detaljan uvid u povijest onodobne zagrebačke arhitekture. U Zagrebu je realizirao 38 značajnijih ostvarenja, među kojima se osobito ističu pravoslavna crkva (1865-66., izgled većim djelom promijenjena Bolléovim intervencijama 1899. i 1913. – 1914.), sinagoga (1866. – 1867., srušena 1941.), vila Pongratz u Mikulićima (1868.), te zgrada Hrvatskog glazbenog zavoda u Gundulićevoj (1875., u suradnji s Jankom Nikolom Grahorom). Prva njegova djela u Zagrebu datiraju, međutim, tek iz 1862. godine i s njima ne započinje Kleinov opus u Hrvatskoj. Ranija je već literatura ustanovila kako je prije toga vremena radio kao Maurerpolier (zidarski palir) i Bauzeichner (građevinski crtač) pri institucijama Vojne Krajine, te da je u tom razdoblju projektirao župnu crkvu u Molvama, katoličku kapelu u Voćarici kod Novske, pravoslavnu crkvu u Vlahoviću na Baniji, te kupolu zvonika pravoslavne crkve u Petrinji. To je razdoblje njegove djelatnosti, bilo međutim, gotovo potpuno nepoznato, a djelomice i krivo interpretirano. Istraživanjima bečkih i zagrebačkih arhiva pokazalo se da je u prvih osam godina rada u Hrvatskoj (1851-1859.) Klein nije bio zaposlen pri građevnom ravnateljstvu Vojne Krajine u Zagrebu, kako se prije pretpostavljalo, već u Građevnom odjelu Varaždinsko – đurđevačke pukovnije (regimente) koja je u tom vremenu imala sjedište u gradiću Bjelovaru u središnjoj Hrvatskoj. Zahvaljujući ambicijama tadašnjeg zapovjednika ove pukovnije Vatroslava (Ignjata, Ignaza) Čivića pl. Rohrskog (1852.-1859.), Klein je dobio priliku realizirati niz zanimljivih javnih te jednu veću sakralnu građevinu. Čivić je, naime, pod utjecajem zbivanja u Beču u kojem je boravio početkom 50 - tih god. 19. st., jer je pomagao tamošnjem Ministarstvu rata (Kriegsministerium) pri donošenju novih krajiških zakona, odlučio osuvremeniti svoju pukovniju na nizu polja, pa tako i u arhitekturi. Prestao je s praksom građenja u tzv. Kasernenstylu (kasarnskom stilu), kako je nazivao arhitektonski stil koji danas obično zovemo baroknim klasicizmom, a koji je prevladavao u arhitekturi Vojne Krajine pa i cijelog juga Monarhije tokom prve polovine i sredine 19. stoljeća. Nove je gradnje stilski oslonio na romantizam. Iako nije sačuvan niti jedan Kleinov projekt iz vremena rada pri Varaždinsko – đurevačkoj pukovniji oblikovna analiza pojedinih građevina podignutih 50 – tih god. 19. st. u Bjelovaru, sjedištu pukovnije, pokazuje brojne elemente koji će kasnije biti karakteristični za Kleinovo stvaralaštvo, pa se s pravom može pretpostaviti da im je on autor. Ističu se tri građevine: kuća prvog majora i kuća pobočnika na glavnom bjelovarskom trgu, te zgrada zatvora Varaždinsko – đurđevačke pukovnije, smještena na onodobnom rubu ovog gradića. Sve su tri spomenute građevine stilski slične – projektirane su u varijanti Rundbogenstila oslonjenoj na romaničke i gotičke elemente te srednjovjekovnu talijansku fortifikacijsku arhitekturu koja se, zahvaljujući utjecaju kompleksa Arsenala u Beču, široko koristila 50 – tih pri gradnji vojnih, ali i drugih javnih građevina po cijeloj Habsburškoj Monarhiji. Jedina građevina koju arhivski izvori nedvojbeno pripisuju Kleinu iz vremena njegovog rada pri Varaždinsko-đurđevačkoj pukovniji jeste župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Molvama (1855.-1862.). Riječ je o jednom od najznačajnijih primjera romantičarskog sakralnog graditeljstva u povijesti arhitekture 19. stoljeća u Hrvatskoj. Istodobno, radi se i o jednom od najranijih primjera, novog, tipično historicističkog pristupa arhitekturi u nas, budući da se počela graditi 1855., u vremenu kada je još uvijek, osobito u sakralnom graditeljstvu prevladavao, klasicizam katkad s više, katkad s manje baroknih primjesa. U povijesti arhitekture hrvatskog dijela Vojne krajine u periodu od dolaska na vlast Josipa II. (1780.) do njezina razvojačenja/ukidanja (1871./1881.) na selu nije bila podignuta niti jedna druga građevina slične veličine (crkva može primiti između 2300 i 2600 ljudi), čak ni u većini krajiških gradića. Svoju veličinu i reprezentativnost rješenja ova crkva može ponajprije zahvaliti ambicijama Ignjata Čivića. Molvarska crkva jednobrodna je jednotoranjska građevina tlocrta latinskog križa, završena pravokutnom apsidom. Ovakvo tlocrtno rješenje zbog izostavljanja polukružne apside te dodavanja istaknutog transepta, koji je jednako širok kao brod, predstavlja rijetkost u onodobnoj arhitekturi Hrvatske, pa i cijelog juga Monarhije. Najbliža paralela može se naći u tlocrtu crkve Svetoga Ludwiga na Ludwigstrasse u Münchenu Friedricha Gärtnera (1829. – 1844.) Ne samo u tlocrtu već i u mnogim drugim motivima stilsko rješenje ove crkve većim se djelom oslanja na njemački Rundbogenstil. U rješenju glavnog pročelja, posebno u motivu parapeta očit je utjecaj berlinske arhitekture. Zanimljivo je kako je pročelje molvarske crkve neuobičajeno slično projektu za nepoznatu crkvu berlinskog arhitekta Ferdinanda Wilhelma Holza (iz oko 1850). Moguće je da je Klein ovaj ili neki drugi sličan projekt, vidio u onodobnim arhitektonskim časopisima ili priručnicima. Stanoviti elementi na crkvi u Molvama, kao npr. vrh zvonika, preuzeti su i s altlerchenfeldske crkve u Beču. Jednostavnost dekoracije, te rješenja pročelja transepta odaju da na Kleina i dalje imaju utjecaj barokni klasicizam i tzv. kubični stil bečke arhitekture 40 – tih godina. Unutrašnjost crkve pokrivena je u skladu s postojećom tradicijom gradnje na području Vojne Krajine i cijelog juga Habsburške Monarhije s masivnim kupolastim svodovima.

Franjo Klein; Romantizam; Rundbogenstil; Neoromanika; Neogotika; Bjelovar; Molve

nije evidentirano