hrvatski

Kontroverzni biskup Malho i tzv. Delminijska biskupija

Na području rimske Dalmacije do kraja antike razvila se snažna crkvena organizacija (parochiae, ecclesiae), za što je, u prvom redu, najzaslužnija salonitanska crkvena općina sa svojim prvacima. Od vremena ostrogotske vlasti (493.-537.) salonitanski su nadbiskupi imali jurisdikciju nad čitavim Zapadnim Ilirikom, no ne i nad dalmatinskim patrimonijem Rimske Crkve. Za njega su, barem od druge polovice 6. st., bili nadležni izravni papinski službenici. Prihodi koje je donosio (pensiones) nisu bili namijenjeni samo papi i njegovom okruženju, nego, posebice u vrijeme pape Grgura I. Velikog (590.– 604.), i siromašnom kršćanskom puku. Biskupa Malha, kojemu je 591./592. g. oduzeta uprava papinskog dalmatinskog patrimonija, uglavnom se smatra prvim, odnosno jednim od prvih dijecezanskih biskupa Delminija - čemu u prilog raspoloživa vrela ništa ne govore.

rimska provincija Dalmacija; Delminij; rano kršćanstvo; papinski posjedi; biskup Malho

A strong ecclesiastical organisation (parochiae, ecclesiae) had developed on the territory of Roman Dalmatia by the end of classical antiquity. This was primarily due to the Salonitan ecclesiastical community and its dignitaries, who had jurisdiction over the provinces of Western Illyricum from the time of the Ostrogothic dominion (493-537). However, they did not administer the Papal Patrimony of the Roman Church, which was under the direct authority of papal officials at least from the second half of the 6th century. Revenues (pensiones) collected from it were not only sent to the Pope and his Curia, but were distributed among poor Christians, especially during the pontificate of Gregory the Great (590-604). Bishop Malchus, deprived of the administration of the Papal Dalmatian Patrimony in 591/592, is commonly considered to be one of the first diocesan bishops of Delminium, although the extant sources do not confirm such a supposition.