hrvatski

"Neki problemi funkcioniranja političkih stranaka u Republici Hrvatskoj"

U ovome radu problematika funkcioniranja političkih stranaka smještena je u okvir Republike Hrvatske. Autor ukazuje na nizak ugled političkih stranaka u hrvatskoj javnosti, percepciju javnosti o političkim strankama kao skupinama građana koje prije svega ostvaruju vlastite interese, o političarima kao stručno i politički nekompetentnima, nezadovoljstvu djelovanjem političkih stranaka kako s obzirom na uspješnost u rješavanju gorućih društvenih problema, tako i s obzirom na njihovo unutrašnje funkcioniranje kao organizacija itd., a s druge strane o ograničenim i parcijalnim znanstvenim doprinosima istraživanjima političkih stranaka kod nas. Prema autoru, rasprave o političkim strankama, procesima unutar njih, kao i izbornom sustavu u Hrvatskoj nerijetko se u teorijskom smislu oslanjaju na stručne ili znanstvene analize razvijenih zapadnih društava pri čemu se gubi iz vida upravo različitost hrvatskog u odnosu na ta društva, od tranzicijskog konteksta, gospodarske razvijenosti, funkcioniranja tek obnovljenog višestranačkog sustava do značajnosti određenih društvenih problema. Kao ilustraciju autor navodi tvrdnju o prevladanosti tradicionalne podjele na političku desnicu i ljevicu, što je prihvaćeno kao nešto što načelno vrijedi i za hrvatsko društvo, a u nekritičkom prihvaćanju te tvrdnje autor prepoznaje funkciju opravdavanja negativnih posljedica zastupanja i prakticiranja desnih ideoloških stajališta poput radikalnih nacionalističkih i šovinističkih stavova, ksenofobije itd. Nadalje, u vezi s nezadovoljstvom djelovanja političkih stranaka autor postavlja pitanje "može li se ovakvo stanje s političkim strankama podvesti pod paradigmu "propasti stranaka" ili "zasićenja strankama" o čemu govori Klaus von Beyme" u djelu "Transformacija političkih stranaka", izdvajajući kao indikatore "propasti stranaka" smanjenje broja članova, povećanje volatilnosti birača, ili promjenjivost glasačkog opredjeljivanja birača, te slabljenje identifikacije birača sa strankama. Na kraju rada autor zaključuje kako unutarnja struktura i funkcioniranje političkih stranaka nisu na onoj razini koja bi bila potrebna za brže i djelotvornije razrješavanje problema koji su već duže prisutni u hrvatskom društvu, te predlaže da se poradi na revitalizaciji i transformaciji postojećih političkih stranaka, pri čemu se ne smije marginalizirati ulogu društvenih znanosti.

političke stranke, transformacija političkih stranaka, politička kultura, mediji i političke stranke, društvene znanosti ...

nije evidentirano