hrvatski

Tvorbeni obrasci neologizama u hrvatskome standardnom jeziku

Od samih početaka formiranja standardnoga jezika štokavske osnovice hrvatski se standardni jezik smatra puristički orijentiranim jezikom. Jedno od njegovih glavnih obilježja je izbjegavanje posuđenica te davanje prednosti prevedenicama ili tvorbeno neovisnim neologizmima. Tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća uslijed specifičnih sociolingvističkih uvjeta u hrvatskome standaradnom jeziku javlja se znatan broj neologizama. 1992. godine časopis Jezik čak raspisuje natječaj za najbolju i najgoru riječ godine pa se u njemu bilježe brojni prijedlozi za nove riječi koje bi trebale zamijeniti tuđice (daskaš, limunika, lebdjelica, perilica, velezgoditak). Na temelju korpusa ekscerpiranog iz rječnikâ suvremenoga hrvatskoga jezika, tiskovina i jezika elektroničkih medija, analiziraju se tvorbeni obrasci novotvorenica i donose zaključci o produktivnosti pojedinih od njih u suvremenome hrvatskom jeziku. Ustanovljava se da je najčešća sufiksacija, pri čemu neki sufiksi postaju plodniji nego do sada (npr. -ijada u biciklijada, bundevijada, filozofijada, kestenijada, - ica u jurilica, odbijenica, perilica, suđerica, -izacija u balkanizacija, ciprizacija, kosovizacija, skandinavizacija). Od tvorbenih načina javljaju se još slaganje (crnotržnik, glasnogovornik), kontrakcija (Zabafon < Zagrebačka banka + telefon), tvorba kratica (JMBG, MORH, HNOS). Registrira se znatna učestalost hibridnih posloženica (lunge filozofija) i juxtapozicija (sendvič sir, pizza šunka).

tvorba riječi; neologizmi; hrvatski

nije evidentirano