hrvatski

Zavičajno znanje u funkciji održivog razvoja

"Budućnost je vrijeme kajanja za ono što danas nisi učinio a što si mogao učiniti." Lav Tolstoj Svrha ovog rada jest, na teorijskoj razini, razmotriti interakcijsku povezanost zavičajne baštine i koncepta održivog razvoja. Zavičajna baština, promatrana prvenstveno kao zavičajno znanje ili zavičajna mudrost, predstavlja temeljnicu lokalnog identiteta te odgovornog i djelatnog građanstva. Dosadašnji razvoj temeljen na maksimi više, brže, bolje doveo je u pitanje egzistenciju okoliša, a time i čovjeka. Iako koncept održivog razvoja nije novijeg datuma, on još uvijek nije zaživio kao dominantna životna filozofija. Razloge za navedeno možemo potražiti u negativnim učincima globalizacije i umreženih medija na lokalizirani ljudski identitet. Stoga su nužna promišljanja važnosti zavičajne baštine za život ljudi, društva i čovječanstvo, a upravo sustav odgoja i obrazovanja predstavlja ključnu instancu u izgradnji kulture zavičajnosti i održivog razvoja.

baština; globalizacija; identitet; odgoj i obrazovanje; održivi razvoj; zavičaj; znanje

nije evidentirano