hrvatski

Glagolski oblici u sanktoralu prvotiska hrvatskoglagoljskoga brevijara iz 1491. godine

U članku se opisuju glagolski oblici u sanktoralu prvotiska hrvatskoglagoljskoga brevijara iz 1491. godine. Uspoređuje se stanje u tekstu sanktorala s odgovarajućim oblicima u klasičnome staroslavenskom jeziku i prate inovacije na morfološkoj razini. Tako je primjerice utvrđeno da se u 1. osobi jednine vrlo dosljedno čuva gramatički morfem -u (< Q), uz samo jednu iznimku, dok među oblicima za 1. osobu množine ravnopravno supostoje stariji oblik na -m(ь ) i noviji na -mo. Zastupljena su sva tri aorista, a u sanktoralu je posvjedočeno i petnaestak primjera mlađega, sigmatskoga drugog aorista. Potvrđena je i uporaba perfekta, a pluskvamperfekt se pojavljuje samo u oblicima za 3. osobu svih triju gramatičkih brojeva. U tvorbi kondicionala stari se (optativni) oblici glagola biti čuvaju, ali se i zamjenjuju aoristnim oblicima. Supin je potisnut iz uporabe, dosljedno ga zamjenjuje infinitiv i uz glagole kretanja. Participi uglavnom čuvaju stare, naslijeđene, tvorbene i sintaktičke značajke.

Ključne riječi: glagolski oblici; hrvatskostaroslavenski jezik

nije evidentirano