hrvatski

Paradoksi u djelovanju Katoličke crkve u hrvatskom društvu danas

U prvome dijelu ovoga rada autor će podsjetiti na analize profesora Srđana Vrcana koje se odnose na religijsku situaciju u društvima tzv. realnog socijalizma tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća koje je posebno izložio u svojoj knjizi Od krize religije k religiji krize (1986).U drugome dijelu ovoga rada autor će ukazati na dva paradoksa u društvenom djelovanju Katoličke crkve u suvremenom hrvatskom društvu (uz neke specifične razlike to vrijedi i za djelovanje Katoličke crkve i u drugim tranzicijskim zemljama u kojima je katoličanstvo prevladavajuća religija). Iako je Katolička crkva u brzom urušavanju socijalističkog poretka i delegitimizaciji marksističke ideologije vidjela poraz svog velikog protivnika, ona je u svom djelovanju u novim demokratskim uvjetima iskazala značajne sličnosti sa svojim bivšim protivnikom. S jedne strane, ona je u organizacijskom smislu zadržala velike sličnosti s načinom funkcioniranja komunističkih stranaka (čvrsta hijerarhija, jasno definirana „ ideološka“ načela, netolerantnost spram drugačijih mišljenja...), a s druge strane, u svojoj kritici hrvatske varijante kapitalizma ona je gotovo u cjelini preuzela marksističku i novoljevičarsku kritiku potrošačkog kapitalizma. U trećemu dijelu rada autor će problematizirati neke dileme koje proizlaze iz ambicije Katoličke crkve da bude značajan politički čimbenik u hrvatskom društvu. Ne dovodeći u pitanje tu njenu ambiciju, autor će ukazati na neke političke pretpostavke od kojih bi ona trebala polaziti u tom svom političkom djelovanju. Primjerice, Katolička crkva ne bi smjela svoju ocjenu socijalističkog razdoblja primarno izvoditi iz svog nepovoljnog položaja u tome razdoblju, što je ona dosada uglavnom činila. Nadalje, Crkva ne bi smjela tražiti neku posebnu poziciju u prosudbi njenog političkog ponašanja u konkretnim društvenim situacijama u odnosu na druge politike čimbenike. S tim u vezi, autor će kritički propitati temeljno načelo socijalnog nauka Katoličke crkve – načelo općeg dobra, i nastojati pokazati da konkretna primjena tog načela nije imuna od utjecaja čisto pragmatičnih interesa Crkve kao institucije, njenog ponašanja u prošlosti kao i određenih predrasuda spram drugih političkih i ideoloških pozicija. U tome smislu će autor pokušati pokazati da načelo općeg dobra pati od istih slabosti kao i Mannheimova ideja o slobodnolebdećoj inteligenciji kao „ instanci“ koja može maksimalno objektivno i nepristrano prosuđivati o društvenim problemima.

Katolička crkva; marksizam; načelo općeg dobra; Mannheim; „ slobodnolebdeća inteligencija“

nije evidentirano