hrvatski

Alternativni krajolici '50-e i '60-e, od prirode deo vizije. Alternativni krajolici i granične transformacije u hrvatskom slikarstvu

Gotovo iz svih polazišta, a napose onih iz prirode, na tu liniju nadograđivali su se na manje radikalnu liniju apstraktnog slikarstva i sažimanja vizije autentični izričaji i slojeviti sadržaji. Njihove putanje prokrčili su naši pioniri graničnih okušavanja u poslijeratnoj prevlasti apstraktnih tendnecija u europskoj i svjetskoj umjetnosti. S dvadesetak primjerno odabranih slikarskih individualnosti (među kojima su mahom antologijske vrijednosti našeg slikarstva), razmatrane su rane, manje radikalne apstraktne emanacije koje su se razvijale na širokim referencijama nepresušne teme krajolika. Motivirajuće pobude zgušnjavanja prikaza, koji nije uvijek završavao u apstrakciji, pokretale su se iz dva izvorišta: iz prirode, njenih prostornih posebnosti i geostruktura, te iz vlastite nutrine i duhovnih vizija koje asociraju na prirodu i biomorfne oblike. Kloneći se radikalnih raskida, naglih iskoraka i imitativnih stranputica oni su, za razliku od predstavnika "avangarde", oprezno koračali prema autohtonim i znakovitim ideogramima. Od opisa i zapisa stizali su do paradigmatskih metafora. Bio je to velik put našeg likovnog moderniteta, ne samo zato što je bio naš već zato što je uistinu bio izvoran. U ovom prikazu obuhvaćeni su slijedeći slikari: J.Biffel, B. Baretić, B. Dogan, Z. Drempetić, I. Dulčić, O. Gliha, Lj. Ivančić, A. Kaštelančić, A. Kinert, E. Kokot, N. Koydl, M. Kumbatović, E. Murtić, Š. Perić, O. Petlevski, O. postružnik, Z. Prica, F. Šimunović, Z. Šulentić, M. Tartaglia. Prikaz &laquo ; alternativnih krajolika&raquo ; podjeljen je u četiri aspekta: Poticaji iz prirode (od prirode do vizije), Mikropejzaži (mali svjetovi ), Metafore prostora (posvojene regije, genius loci), Pobude iz vlastite nutrine (emotivne refleksije vremena i prostora)

hrvatsko slikarstvo 1950-e i 1960-e g.; organička apstrakcija; transformacija

nije evidentirano